Što smo naučili iz poljudskih 98 minuta?

Hajduk je stiskao visoko, bio jako agresivan i to je vrlo dobro funkcioniralo. Vodstvo je bilo zasluženo, a Dinamo nije pokazao doslovno ništa. Imao je Marko Livaja još jednu kolosalnu priliku prije samog gola, ali je pucao preko gola u situaciji iz koje inače zabija. Hajduk zapravo može žaliti što je na pauzu otišao sa samo 1:0.

Očekivao se sličan pristup i u nastavku, ali je Dinamo pokazao zube i promijenio pristup, a Hajduk neobjašnjivo pao, pa se težište igre prebacilo na polovicu domaćina. Ne može se reći da je Dinamo imao u tom razdoblju neke izgledne prilike, ali je imao terensku inicijativu i posjed. 

Ipak, pitanje je bi li ikad zabio da nije bilo nepromišljenog poteza Awaziema koji je nepotrebno povukao Petkovića? Da nema VAR-a taj penal nikada ne bi bio dosuđen jer je sudac Pajač nešto vidio, ali nije bio siguran što i nije ništa svirao. Tek pomnijim pregledom snimke vidi se kontakt i tu je VAR intervenirao i upozorio suca. 

Nakon izjednačenja obje su ekipe imale svoje šanse, ali neki opći dojam bio je da je Dinamo zadovoljan bodom, a Hajduk nema snage za još jedan nasrtaj.

Evidentno da je Hajduk fizički pao u nastavku, a kada nije fizički na najvišoj mogućoj razini, gubi se ona agresija na koju Dinamo dotad nije imao odgovor. 

Što se pojedinačnih predstava tiče, kod Hajduka je najbolji bio Marko Livaja, koji je osim gola bio pokretač svih opasnih akcija domaće momčadi. Svidio se i energični Sahiti, kao i Vuković i Mikanović koji su po govoru tijela bili 100 posto "unutra". Stipe Biuk ostao je nedorečen, kao i Filip Krovinović koji je nakon susreta dobio najviše navijačkih kritika. 

Kod Dinama nije bilo nekog posebno raspoloženog, već je momčad bila ujednačena. Bruno Petković izborio je penal i zabio ga, ali osim toga nije napravio puno. Oršić je bio nevidljiv, a svidio se mladi Baturina, iako je kod njega vidljivo da mu nedostaje fizičke moći jer su ga hajdukovci nekoliko puta doslovce "odnijeli" u duelu. 

S ovih 1:1 zadovoljniji može biti Dinamo koji je u Split primarno došao ne izgubiti. Prednost od osam bodova je zadržana i slijede pripreme za Milan u Ligi prvaka. 

Hajduk može žaliti za tri boda jer je bio poprilično blizu da zakomplicira prvenstvo. Loše drugo poluvrijeme i nepromišljen potez Nigerijca Awaziema razlog su gubitka bodova, iako se naravno nešto pita i Dinamo koji je u nastavku ubacio u "brzinu više". 

Momčad Mislava Karoglana ima moć i potencijal, ali pristup protiv Dinama mora preslikati i na sve ostale susrete. Prvenstvo je dugo i osam bodova zaostatka djeluje puno, ali nije nedostižno. Da je Dinamo pobijedio, plus 11 bi već bilo previše, ali ovako nada za njih ostaje. Jedan kiks Dinama, makar i remi, već rasplamsava nadu, a s obzirom na to da se ima puno još za igrati, sve je moguće.