Samo je Leko znao kako zaustaviti Livaju

Ono što radi trener Hajduka Ivan Leko moglo bi se usporediti s pekarnicom koji radi odličan kruh od pšeničnog brašna zbog kojeg je stekao veliku popularnost među kupcima. Vlasnik druge pekarnice prodaje mladog talentiranog šegrta, nazovimo ga ovom prilikom mali Stipe ili Biuk, da bi skupio novce za dovesti popularnog pekara. Ali u toj drugoj pekarnici imaju samo kukuruzno brašno. Međutim pekar tvrdoglavo nastavlja po svom receptu za pšenični kruh. Prodaja pada, ali on i dalje ide po svom. Pekarnica prodaje sve manje kruha, perspektive su joj sve slabije jer više nema ni šegrta koji je prodan radi dovođenja razvikanog pekara, ali vlasnik preko svog nesumnjivog PR majstora objašnjava kupcima kako će njegov kruh jednog dana biti najbolji. 

Prisjetimo se kako i kad je smijenjen Valdas Dambrauskas, najuspješniji trener Hajduka u zadnjih pet godina. Kad je zabilježio odlične rezultate i tek jedan posrtaj, kad je bilo jasno da je polako postao idol navijača, predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić obavio je ekspresnu prekonoćnu egzekuciju popularnog i uspješnog trenera. Opet je najbolji dio Hajduka odigrao svoju ulogu. Javnost je preplavljena patetičnom pričom kako je Jakobušić htio smijeniti uspješnog trenera još kad je u superkupu izgubio od Dinama, ali eto nije zbog starih zasluga. Kao da je Dinamo klub iz donjeg razreda naše lige, a ne već dva desetljeća neprikosnoveni čelnik domaćeg nogometnog natjecanja. Međutim, dobar dio navijača splitskog kluba spremno je progutao tu priču. Kako i ne bi kad ih udruga "Naš Hajduk" koja bira Nadzorni odbor, a time i vodstvo kluba, već godinama uvjerava da rezultat nije bitan. 

Nakon što je otišao Dambarauskas Jakobušić nije mogao pronaći dostojnu zamjenu pa je s figom u džepu klub prepustio Mislavu Karoglanu, Litavčevu pomoćniku. Karoglan je nastavio solidan niz svog šefa, ali to mu nije pomoglo da ostane trener Hajduka. Naime, kao domaći čovjek počeo je postajati jako popularan, a to je ono što Jakobušić očito ne trpi. Zato je kocka pala na trenera za kojeg se javnosti može prodati dobra priča, ali koji će kao biti poslušan hajdukovom šefu. Opet je utakmicu života zaigrao najbolji dio Hajduka, a to je odjel koji komunicira s javnošću i navijačima je prodana priča da je Hajduk dobio trenera prema kojem je i Pepe Guardiola mala beba. A što je istina?

Ivan Leko je u prošlosti imao uspjehe, ali s momčadima koje je preuzeo kad su već bile formirane. Od tamo gdje je trebao stvoriti momčad prema svojim zamislima otišao je brže nego što je došao. U Hajduku je Leko trebao stvarati momčad. Kako mu to ide za rukom vidi se po prva dva kola nastavka domaćeg nogometnog prvenstva. Najveći rival za moguće osvajanje titule, zagrebački Dinamo također je imao dva posrtanja u prva dva kola. Zbog toga je još tragičnije ovo što se događa s Hajdukom jer je propuštena prilika da se ugrozi Dinamo u kojem dvorske borbe za vlast ne donose ništa dobro, ali to neće vječno trajati. 

Hajdukove navijače, naravno one koji misle svojom glavom i ne gutaju priče kako nije važan rezultat nego trend, posebno zabrinjava to što Hajduk nema baš nikakvu igru. Otkad je Leko preuzeo klub Hajdukova igra je nabijanje lopte prema naprijed pa gdje ona padne. Protivnički igrači su redovno agilniji, brži su i bolje skaču na te napucane lopte. Obrana nikad nije bila gora. Možda najbolji opis zadnje Hajdukove crte najbolje je na portalu jednog dnevnog lista opisao jedan navijač riječima: "Hajdukova obrana ne bi mogla čuvat ni hidrant. I on bi im utekao".

Marko Livaja ne može igrati s napucanim loptama koje obrana i zadnji vezni igrači nabijaju samo da idu naprijed. Kad ne igra Livaja ne igra ni Hajduk. To je, doduše činjenica koja upućuje na to da Hajduku trebaju pojačanja. Govorio je o tome i Ivan Leko čim je preuzeo klupu Hajduka. Međutim, Leko je time priznao i da nema igrače za svoju viziju igre. Dakle, dok ne dobije pojačanja trebao je igrati onako kako se može pobjeđivati. Međutim, on radije reklamira sebe i održava legendu o svom tobože nepobjedivom stilu igre nego da Hajduku donosi bodove. I tu su se on i Jakobušić našli. Obojici je važniji vlastiti kult ličnosti od kluba čiju plaću primaju. 

A što je s pojačanjima o kojima Leko govori. PR splitskog kluba vrlo uspješno stvara legende. Vidjeli smo kako to funkcionira, budimo do kraja iskreni, u slučaju Marka Livaje. Imao je Hajduk i boljih ili makar jednako dobrih igrača pa se nisu crtali murali njemu u čast. No. neka se crtaju jer važan je i trenutak kad netko igra u klubu. Nije isto kad Blaž Slišković dođe igrati uz braću Vujović, Simovića, Pešića, Prekazija, Jelikića i druge velemajstore nogometa ili kad Livaja dođe igrati u klub u kojem mu tu i tamo malo pomaže Krovinović. Ako ništa drugo, zaslužio je murale za hrabrost. Međutim, jesu li predsjednik i tehnički direktor Hajduka zaslužili da im mediji i dio javnosti potaknut pisanjem kućni sportskih novinara tepaju Lukša i Niko? Što su njih dva napravili u aktualnom prelaznom roku? Rasprodali su sve što su mogli prodati i doveli tek jednog igrača, Marokanca koji je bio član zadnjeg kluba druge francuske lige, ali ni tamo se nije naigrao.

Kad je javnost shvatila podvalu, osvjedočenu igrom protiv Istre i Rijeke, utakmicama u kojima se "pojačanje" bijelih nije iskazalo u minutama koje su mu darovane da se pokaže, servirana je navijačima druga priča.

Ovaj put je riječ o anonimnom igraču kojeg se predstavlja kao njemačkog reprezentativca. Riječ je o mladiću koji je igrao za U17 reprezentaciju Njemačke. Poslije više nikad nije igrao za niti jednu reprezentaciju. Danas ima 24 godine. Tako je PR Hajduka zabio još jedan gol iz pažljivo izrađene akcije dok Hajduk na terenu nema ni igru ni akciju nego samo napucane lopte prema protivničkim igračima koji iz kontre zabijaju.