Rumunjski sudac isključivi je razlog poraza Vatrenih, a evo i zašto

Pri rezultatu 2:1 za Francusku lopta pogađa u ruku francuskog stopera. Rumunjski sudac Hategan to vidi, ali ne sudi ništa, iako je igranje rukom jasno vidljivo. Naši su uzalud protestirali.

Pri rezultatu 3:2 za Francusku lopta pogađa u bedro Brozovića odakle se blago odbija u njegovu ruku. Kao i u slučaju iz prvog poluvremena, namjere nema, ali igranja rukom ima. Hategan rezolutno pokazuje na penal kojeg zabija Giroud i rješava dotad vrlo otvorenu utakmicu. Način na koji je on sudio drugi penal, a nije prvi nema nikakvog uporišta u pravilima nogometne igre.

Potpuno drugačiji kriterij u dvije skoro identične situacije doveo je do poraza, jer je u tom trenutku utakmica itekako bila “živa”. Kao i u finalu svjetskog prvenstva, Francuze opet gura sudac i dovodi ih do pobjede. Tada je bio u pitanju Argentinac Pitana, a sad je Rumunj Hategan.

Što se same utakmice tiče, Hrvatska je u prvom dijelu bila perfektna, povela lijepim golom Lovrena, ali onda je sve prosula u zadnjih pet minuta. Prvo su nas Francuzi izigrali kao na malom nogometu i izjednačili (tu je krivac bio Uremović), a zatim je Lovren zakasnio na jednu ubačenu loptu koju Martial šalje u stativu, ali se ona sretno od Livakovića odbija u gol.

U nastavku Hrvatska i dalje igra odlično i zasluženo dolazi do izjednačenja. Mateo Kovačič konačno (u svom 58. nastupu) radi nešto konkretno i šalje perfektnu loptu u prostor kojom izbacuje cijelu obranu. Loptu prihvaća Brekalo i sa dva driblinga lomi francuske stopere iako je na prvu izgledalo kao da se spetljao.

Hrvatska u tom trenutku ima dominaciju, ali prima jeftin gol iz kornera. Nečuvani Upamecano bježi opet Lovrenu i zabija glavom.

Nakon toga Martial ima sjajnu šansu koju skida Livaković, ali i Perišić ima sjajnu šansu koju upropaštava kriminalnim udarcem nakon prekrasnog ubačaja Vlašića, i to slabijom ljevicom.

Tada na scenu stupa već spomenuti rumunjski sudac i poklanja penal Francuzima. Drugim riječima, ako je penal za njih, bio je i za nas i obrnuto.

Hrvatska se nakon toga više nije mogla vratiti, iako je Vlašić odličnim prizemnim šutom pogodio stativu, ali nije imao sreće kao Martial, pa da se lopta odbije od Llorisa u gol.

Mediji koji vole napadati Vatrene već pišu o katastrofi i osam golova u tri dana, ali činjenica je da smo protiv Francuza bili sasvim solidni i da nas je dotukao smiješan sudac i manjak sreće. Izborniku Daliću nema se što puno zamjeriti, osim jedne stvari, a to je izostavljanje Brune Petkovića. Ne znamo koji je razlog tome, je li Petković možda ozlijeđen ili u nemilosti, ali nema razloga da škrti i neučinkoviti Andrej Kramarić igra umjesto njega. Baš je Kramarić protiv Francuza bio najgori na terenu i zaista je fascinantan kredit kojeg on ima kod Dalića.

Kovačić je pak pozitivno reagirao na kritike i napokon se trgnuo i odigrao solidan susret u kojem je upisao asistenciju, a odličan je bio i Vlašić, no to više ni nije iznenađenje. Fascinantno je gledati kako se Francuzi zalete prema Vlašiću misleći da će lako do lopte jer je nizak, a onda se odbiju kao od zida. Tata Joško je od Niksija stvorio pravu fizičku mašinu, to se mora priznati.

Osim Kramarića, još su neki igrači podbacili, prije svih Rebić i Perišić. Rebić je već na poluvremenu ostao na klupi, a Perišić jednostavno nije imao svoj dan, jer svi znamo kakav je to igrač inače.

Mario Pašalić opet nije pokazao ništa i on izgleda treba još “pure pojesti”, jer jedno je Atalanta, a drugo Hrvatska, no dajemo mu još kredita. Pozitivno je iznenadio Dario Melnjak na lijevom beku. Iako već ima 28 godina i igra u slabašnom turskom Rizesporu, bio je vrlo solidan, a tek je fizički pao zadnjih pola sata.

Uremović je na drugoj strani bio nešto lošiji, ali opet prolazan, iako je kriv za prvi gol.

Kada se crta podvuče, Hrvatska je odigrala odlično i samo neznalice mogu napadati izbornika i igrače, umjesto da napadaju tragikomičnog rumunjskog suca i njegove dvostruke kriterije.