Razgovarali smo s akterima povijesne utakmice: Opovrgnuli su i jedan mit te otkrili koji je legendarni svjetski trener sve omogućio

Rat je formalno završio, međutim, daleko je drugi kontinent... Reprezentacija Herceg Bosne odlazi tamo i igra jedinu utakmicu u povijesti koju je službeno priznala i FIFA.

Prošle su 24 godine. Ožujak je i razorni potres je, uz pandemiju korona virusa koja tek buja, pogodio Zagreb. Među ostalim je stradala i bolnica u Petrovoj u kojoj su inače smještena prerano rođena djeca.

Bolnici i bebama treba pomoći, a skupina sportskih fanatika odlučuje se na vrijednu akciju putem društvnih mreža. U grupi "Vratimo Palčiće u Petrovu" od gotovo 22 tisuće lajkova, iznenadni podsjetnik na ovu povijesnu utakmicu.

Dres s te utakmice u kojem se, spletom okolnosti i zahvaljujući bojama dresa domaćina nije igralo, postigao je nevjerojatnu cijenu od 40 i nešto tisuća kuna. 

Ponudio ga je Nikola Marinović, sin jednog od protagonista ove utakmice. Odlučili smo malo popričati s akterima utakmice. Za Direktno su o utakmici pričali Andrija Sušac, jedan od igrača i trener momčadi Branko Međugorac.

Utakmicu je Paragvaj dobio 3:0 (1:0), a za Herceg Bosnu su nastupili Dukić, Skoko, Kordić, Babić, Bubalo, Matan, Ravlić, Musa, Bogdan, Marinović i Marušić, a ušli su Sušac i Mladen Bartolović.

"Ugodno mi je i drago da sam bio dio te ekipe, sad se spominje malo češće to sve, malo nas tisak i mediji prate...", kaže Sušac za Direktno.

Ističe kako mlad čovjek ne misli o novcu pa mu u tim godinama nije palo napamet da će dres danas-sutra vrijedit pravo malo bogatstvo.

"Da me netko tada pitao hoće li dres postići takvu cijenu vjerojatno bih rekao 'Bože daj', ali da bih očekivao, ne bih. Bio sam tada dosta mlađi, a kad ste mladi ne razmišljate toliko o novcu koliko o životu, danas sam jako sretan i ponosan jer sam igrao za reprezentaciju Herceg Bosne. Informacije poput ove o dresu jednostavno mi izazovu ponos", govori nam Sušac.

Utakmica je, kaže, bila pred krcatim stadionom, a čast je bila braniti boje Herceg Bosne, makar i taj jedini put.

"Kako je bilo? A što da vam kažem, bilo je dobro, intonirana je i Lijepa naša, Mladen Bartolović, ja i još neki smo bili na klupi, odlično i profesionalno smo primljeni tamo. Utakmica je bila pred krcatim stadionom, a nama kao mladim momcima je bila čast igrati i braniti boje Herceg Bosne, makar i jedan jedini put", govori nam Sušac.

Kaže da su mnoge utakmice u njegovoj karijeri bile važne, ali na ovu je posebno ponosan.

"Igrao sam mnoge utakmice koje su za naše okvire velike. Pretkola Lige prvaka, Kupa Uefa i Intertoto kupa s Brotnjom, ali ova utakmica s Paragvajom je za mene ponos", rekao je.

"Vesele me danas uspjesi Širokog i Zrinjskog, Brotnjo će se teško vratiti na nekadašnje staze slave, ali nije nemoguće", dodaje.

Išli smo tamo preko Ardilesa

Trener Branko Međugorac bio je sretan kad smo ga nazvali. Prisjeća se, prvo malo teže, a potom dosta lakše svih detalja.

"Išli smo tamo preko Osvalda Ardilesa, velikog argentinskog stručnjaka, on nam je to, da tako kažem, riješio. Veliki igrač Tottenhama i osvajač zlata s Argentinom 1978. Sjećam se kao da je bilo jučer", počinje jedini trener Herceg Bosne svoju priču.

"Rim, Madrid, Buenos Aries, Asuncion, dan prije smo sletjeli, navečer je bila utakmica, bio je 21. travanj i prepun stadion, imali smo priliku za samo jedan trening prije tog", prisjeća se trener. 

Nikada, kaže, neće zaboraviti kad je Ante Marinović pri rezultatu 0-0 promašio zicer, 12 i nešto tisuća ljudi na stadionu je utihnulo, ali gola nije bilo.

"Iskreno, mi smo se malo i plašili, ne znam koliko vam je poznato, ali bio je u Paragvaju i vojni udar, iako smo bili smješteni u hotel Hilton i sve je bilo po pravilima, strah je bio prisutan, ali to je normalno", prisjeća se Međugorac.

Igrali su kaže, tada popularnu 3-5-2 formaciju, a nekih igrača se i ne sjeća.

"Dukić je branio, Terkeš je bio na popisu, čak mu je i viza riješena ali nije išao, desno je bio Sušac koji je isto razgovarao s vama, lijevo Bubalo, Stankov brat, Ravlić je bio stoper... Igrali su Marinčić, Orečanin, Bartolović, ne mogu se svih ni sjetiti, trebalo bi mi malo vremena", govori nam Međugorac.

Tamo ih je, kaže, dočekao jedan Mikulić. On je bio i jedini Hrvat kojeg su sreli.

"On je negdje pored Širokog, ja mislim Kočerin, taj Mikulić. Bio sam mu rekao da mi se javi, ali izgleda da nije ni dolazio nikad, bar mi se nije javljao. On je sudjelovao u Švedskoj u otmici onog aviona kad je pripremana odmazda za Zvonku Bušića, vi ste mladi, možda to i ne znate, nakon toga je preko Madrida završio u Paragvaju", govori nam sjetno hercegbosanski izbornik.

Urbana legenda

Razgovorom s izbornikom, uspjeli smo razbiti i jednu urbanu legendu koja je kružila Hercegovinom, a u vezi s utakmicom. Naime, postoje navodi koji kažu da su se Paragvajci rastrčali pri dolasku reprezentacije Herceg Bosne poput pčela po proljetnom cvijeću tražeći Davora Šukera. To, ističe Međugorac, nije točno.

"Nisu oni Šukera tražili nego Mehu Kodru, Mostarca, velikog nogometnog asa koji je baš nekad tad otišao iz Real Sociedada u Barcelonu", prisjeća se trener.

Dobili su, kaže, plaćene sve troškove puta i oko 12 tisuća dolara što je bila poprilična svota za to vrijeme. Na upit ima li još koji dres, kaže da nema.

"Ma to su igrači odnijeli sa sobom, nemam nijedan. Mi nismo ni igrali u tim dresovima nego u rezervnim Paragvaja jer su naši originali previše ličili na njihove. Volio bih da imam i drago mi je da taj koji je ostao toliko vrijedi, posebice jer je humanost u pitanju", zaključio je Međugorac.