Rasipanje ugleda: Potezi Dinamove uprave sugeriraju kako netko možda 'buši' klub iznutra

Navijači će reći kako je uz pobjedu na Aldo Drosini, za Dinamo kao klub svakako važno, možda i ključno što se 2. ožujka napokon održavaju izbori za skupštinu. I to po poboljšanom modelu, koji bi napokon trebao "očistiti" ostavštinu koju je za sobom ostavio Zdravko Mamić u svojoj višegodišnjoj vladavini.

Da takvih kadrova i dalje ima, nije nepoznanica, neki od njih su i sami svojim postupcima i izjavama gradili dva tabora, onaj koji je protiv i onaj koji je za Mamića, ako ćemo se pojednostavljeno izraziti u toj zakulisnoj igri.  Krajem godine je izglasan novi statut kluba koji su neki ocijenili povijesnim dok su drugi podrugljivo komentirali kako je Mirko Barišić navijače "preveo žedne preko vode".

Da to djelomično jest istina vidljivo je na najnovijem primjeru rada uprave. Robert Ljubičić koji je prije malo manje od dvije godine prešao iz bečkog Rapida u Dinamo, prodan je ni manje ni više nego u AEK, klub koji je službenim kanalima napadao navijače i čak sami Dinamo nakon nereda u Ateni prošloga ljeta.

I tu dolazimo do statuta. U njemu stoji kako svi transferi viši od tri milijuna eura moraju proći kroz Izvršni odbor. Šuška se kako su članovi iz navijačkog kontingenta bili glasno protiv takvog posla. Navodn su Ivan Nauković i Dubravko Skender glasno i jasno glasali protiv transfera u AEK. 

To im nije pomoglo, Dinamo je prodao Ljubičiča i u trenutku pisanja ovog teksta, Dinamov bek koji je ustvari veznjak slijeće na aerodrom u Atenu na potpis ugovora. Prodan je za nešto više od tri i pol milijuna eura, što jednostavnom računicom daje do znanja da je Dinamo s ovim poslom u gubitku. Kad se zbroji iznos transfera iz Austrije uz sigurno pristojnu godišnju plaću, uložena sredstva su manja od iznosa transfera.

Postavlja se legitimno pitanje: Nakon nove blamaže u slučaju Ljubičić gdje je Dinamo začudo perfektno i na vrijeme potpisao svu potrebnu papirologiju, može li se sumnjati da netko "iznutra" iz vlastitih interesa ruši Dinamo. 

FOTO: HINA/Daniel Kasap

Krivi potezi se vuku još od prošlog proljeća

Ako je riječ o sabotaži, ona je krenula već na proljeće 2023. godine. Dinamo je s klupe potjerao Antu Čačića u trenutku kada je Dinamo de facto bio  prvak Hrvatske. U kadru je i dalje bila velika četvorka (Ivanušec, Petković, Livaković i J.Šutalo) za koju se smatralo da će na ljeto otići u neke druge klubove.

Bila je to idealna šansa da se uigraju postojeći mlađi kadrovi koji će potom na jesen već imati dovoljan broj utakmica u nogama. Osjetljiva stoperska pozicija Josipa Šutala je svakako trebala biti prva na popisu ljetnih transfera, a i pozicija Luke Ivanušeca na krilu tada nije imala adekvatnu zamjenu.

Dinamo po tom pitanju nije napravio apsolutno ništa, a to što je i napravio, nije odrađeno kako spada. Livakovića je naslijedio Nevistić. Golman je doveden prerano u Dinamo jer je netko procijenio da će Livaković otići ranije, ali nije. Ivan se nije iskazao na vratima, a kako i bi kada je prosjedio na klupi godinu dana prije prvih pravih, pokazat će se za njega prevelikih ispita.

Ivanušeca je trebao naslijediti Luka Stojković koji je u klub za nekoliko milijuna eura doveden skupa s Lukasom Kačavendom. Peh je pokosio obojicu teškim ozljedama, pa ne možemo reći da je Dinamu tu ispao išta kriv. Doveli su igrače pred kraj prijelaznog roka, pa nije bilo vremena za korekciju i dovođenje novog pojačanja.

O Mihajličenku ne treba trošiti riječi. U klubu je tada poziciju sportskog direktora obnašao Dario Šimić koji je pogodio s Takurom Kanekom ali je zato Bogdan Mihajličenko na desnom boku ispao promašaj. Isto vrijedi iza stopera Sosu koji nije odigrao ni minute. O tome koliko je Dinamo deficitaran na stoperskoj poziciji se vidjelo u listopadu kada su gotovo iz mirovine, poput Hajduka u slučaju Nikole Kalinića, povukli Kevina Theophila. 

Ni Maxime Bernauer nije dobro prošao kod Bišćana i kasnije Jakirovića, jedino se Mauro Perković nameće kao pojačanje na lijevom beku premda je i on plaćen nemalih 2 milijuna eura. Tibor Halilović nije ni u planu, a pitanje je i koliko će minuta dobiti Fran Brodić čiji je dolazak ove zime dogovoren prošloga ljeta.

Možemo zaključiti Dinamovo ljeto uz Gabrijela Vidovića. Posudba s opcijom otkupa iz Bayerna za ovog darovitog mladog reprezentativca je na prvu odličan posao, no i on je kod Jakirovića ispao iz prve jedanaestorke pa tako imamo još jedno pojačanje koje ustvari grije klupu. Barem zasad.

I dok se ovakav prijelazni rok može pripisati neznanju, sve ono što se događa ove zime baca sumnju kako možda i nije moguće. Na stranu loša transfer politika, vijesti koje su posljednjih tjedana okupirale naslovnice sportskih listova daje nam sumnju da netko "iznutra" možda zbilja radi na rezultatskom rušenju Dinama.

pic.twitter.com/KgJwE28A0A

— GNK Dinamo (@gnkdinamo) January 30, 2024

Agenti će sigurno čuti i zapamtiti što se dogodilo s Josipom Brekalom

Za početak, slučaj Brekalo. Josip se, barem se tako tada pisalo, oko mjesec dana "natezao" s povremenim reprezentativcem koji je imao druge ponude, ali i veliku želju da se vrati u klub svoje mladosti. Uostalom, odbijenica otprije dvije godine od strane Ante Čačića je bilo dovoljno upozorenje da ovom poslu treba pristupiti ozbiljno.

Na kraju se u dugoj sapunici Brekalo odlučio na Dinamo, ali je uprava, iz posve neobjašnjivih razloga stopirala transfer. Neslužbeno, zbog činjenice da je trener Jakirović možda bivši nakon poraza od Lokomotive, pa nisu sigurni da će ga drugi trener htjeti u rosteru. Igrač je potom u neviđenoj vratolomiji završio u redovima najvećeg rivala - Hajduka.

Ni to nije bilo dovoljno. Nakon predstavljanja na Poljudu uz uvredljive grafite oko Josipove kuće u Zagrebu,  Dinamo se službeno javio priopćenjem koje je između redaka dalo za iščitati kako je Brekalo tražio previše novca i kako je indikativno da je u Hajduk prešao za puno manju plaću, dok je Dinamovu izdašnu ponudu odbio.

Procurili su mailovi koji tvrde suprotno, u njima stoji kako je Brekalo pristao na posudbu i da Dinamo samo treba potpisati papire kako bi Josip odletio za Zagreb. Dinamo je potom i to prokomentirao, prijeteći tužbom onima koji su te mailove pustili u javnost. Tvrde kako su mailovi izvučeni "van konteksta".

Na stranu što je posve nebitno koliko Brekalo zarađuje u Hajduku, Dinamo se ni u jednom trenu nije oglasio ili priznao kako su sami odlučili Brekalu zatvoriti vrata.  Prevedeno, u poslovnim krugovima nogometnih agenata, a radi se o uskom krugu ljudi koji komuniciraju s klubovima, Dinamo se ponio amaterski i izgubio igrača kojeg je želio.

FOTO:HINA/Damir Senčar

Transfer Roberta Ljubičića je otuđenje kluba od navijača

I taman kad se činilo da je Dinamo napravio sve loše što je mogao, dogodio se Robert Ljubičić. Bivši igrač Rapida je doveden kao veliko pojačanje, do te mjere da je sam odlučio, ako bude prilike, zaigrati za hrvatsku reprezentaciju, a ne austrijsku. Igrač koji je prirodno pozicioniran u vezi je smješten na desni bek,  no malo tko je očekivao da će Ljubičić "preko noći" napustiti Zagreb.

Pisalo se prvo kako je Dinamo odbio AEK-ovu ponudu za Roberta. Posve logično, ako znamo u kakvoj su komunikaciji bili klubovi ljetos nakon nereda u Ateni. Po mišljenju navijača, koji vjerojatno nisu nešto pretjerano uzrujani što nema Ljubičića,  transferi nisu poželjni u klubove poput Zvezde i Partizana, a odmah ispod nakon svega vjerojatno stoji i AEK.

Na kraju se transfer ostvario, Dinamo je prodao svog beka, a navijači su po tko zna koji put ostali razočarani. Plavi su u svega mjesec dana srozali svoj međunarodni ugled na tržištu, onaj koji je zloglasni Zdravko Mamić agresivnim pristupom stvarao, a nastradao je i ugled među navijačima koji su očekivali normalniju poslovnu praksu nakon Mamićeve ere.

Postavlja se pitanje, radi li netko sve ovo namjerno? Indikativno je kako u klubu ne postoji jasna hijerarhija, i to uz upražnjeno mjesto sportskog direktora. Potvrdio je to i Andy Bara, Brekalov menadžer koji je godinama bio gotovo pa kućni agent Dinama. Kaže on da se u klubu ne zna tko pije a tko plaća, što je očito i djelomičan razlog zašto agent ne šalje svoje mlade dragulje na Maksimirsku.

Bez obzira na predispozicije lošeg i neadekvatnog poslovanja, čini se gotovo nemogućim da Dinamo u ovom trenu radi baš sve kako ne bi postao prvak Hrvatske. Prilika i dalje stoji, bodovno je to sve kako je rekao i trener Hajduka Mislav Karoglan, "u bod".

No ključna je razlika u tome što se Dinamo ponaša kao da im pojačanja ne trebaju. Uprava na čelu s Vlatkom Peras i Mirkom Barišićem čvrsto stoji iza trenera koji ima rezultate koje bi gotovo bilo kojeg drugog trenera koštalo posla.  Poziva na odgovornost ima napretek, ali na to nema smislenog odgovora ili priznanja.

FOTO:HINA/Lana Slivar Dominić

Zbilja nije nemoguće da je ovo posao 'iznutra'

Teško je za očekivati da netko tko voli Dinamo ili od njega ima financijske koristi može opravdati sabotažu. Ipak je riječ o najbitnijoj sezoni unazad nekoliko godina, koja sa sobom nosi puno više od kvalifikacija za Ligu prvaka.  Neki će prstom pokazati na politiku, nije nemoguće zamisliti da je HDZ-u interesu pred izbore stvoriti pozitivnu atmosferu u Dalmaciji.

Pitanje je samo tko je toliko "lud" riskirati svoju vlastitu karijeru radi pada Dinama? Peras i Barišić to gotovo sigurno nisu, ali sumnju budi šutnja Zdravka Mamića koji iz Međugorja ne šalje nikakve poruke i ne saziva pressice.  Možda je netko od njegovog kadra spreman "zapaliti kuću" da u njoj ne živi nitko, kad već ne mogu oni.

Profa može odahnuti: Ostaje trener Dinama zahvaljujući Mamićevoj predsjednici

Sve u svemu, Dinamo na terenu još uvijek stigne preokrenuti sezonu u svoju korist. Problem je što se u ovom trenu to može dogoditi samo slučajno, jer se aktivno radi, s namjerom ili bez nje, da se to ne dogodi.