Raketa se ipak oprostio prerano, Hrvatskoj će nedostajati

Krenimo prvo s onim što osobno misli potpisnik ovih redova, a to je da se Rakitić definitivno oprostio prerano. 10. ožujka napunio je tek 32 godine. Dvije i pol godine mlađi je od Modrića, tri od Ronalda, dvije od Ramosa i čak sedam od Ibrahimovića. U današnjem nogometu 32 godine su ništa, jer igrači koji paze na sebe igraju barem do 35. na visokoj razini. Za primjer, Andrea Pirlo je s 32 tek došao u Juventus iz Milana i uzeo s Juveom još četiri naslova prvaka i igrao finale Lige prvaka.

Je li Rakitić mogao odraditi još bar Euro? Svakako. Je li mogao čak u Katar u zimu 2022? Mogao je i to. Godine sigurno nisu problem, već pretpostavljam neko zasićenje i želja za produženjem klupske karijere u Sevilli s kojom ima potpisan svjež ugovor čak do ljeta 2024.

Nema sumnje da će nam iskusni veznjak sa 106 nastupa itekako nedostajati. Rakitić je uvijek bio polivalentan igrač fine tehnike, preciznog pasa i razornog šuta.

Njegova karijera u svetom dresu jedna je od najvećih. Još otkad je razbjesnio Švicarce i izabrao Hrvatsku, pa preko nastupa na EP 2008., 2012. i 2016. te SP 2014. i 2018., oduvijek je bio jedan od tri-četiri najvažnija igrača u momčadi. Jedino veliko natjecanje koje je propustio bilo je SP 2010. na koje nas nije odveo Slaven Bilić.

Rakitić je i u medijima oduvijek figurirao kao jedan od naših najvažnijih reprezentativaca. Ako uzmemo da je Modrić uvijek bio nedodirljivi broj 1, Rakitić je bio odmah do, uz Srnu, Mandžukića i Ćorluku.

Naravno, zvjezdane trenutke doživio je u Rusiji, kada je hladnokrvnim izvođenjem penala protiv Danaca i Rusa vodio Hrvatsku u četvrtfinale i polufinale Svjetskog prvenstva. Tu se vidjelo koliko je Rakitić s godinama sazrio. 2008. je promašio penal protiv Turske, ali deset godina kasnije bio je hladan kao da puca na treningu.

Igrao je za reprezentaciju dugo i kvalitetno, šteta da barem još nije odradio predstojeći Euro, ali kako i sam kaže, “prelomio je” i to je to.

Na klupskom planu imao je i još ima veliku karijeru. Od Basela, Schalkea, preko Seville, Barcelone i sad opet Seville. Ima osvojenu Europsku ligu, Ligu prvaka i španjolske naslove.

Što se tiče toga kako će Hrvatska izgledati bez Rakete, nema straha. Iako će nam nedostajati, tu su neki mlađi igrači koji su kvalitetom itekako dostojna zamjena. Tu prije svega mislim na Nikolu Vlašića. On je prvi koji “upada” umjesto Rakitića, a Kovačić i Pašalić moraju puno bolje nego do sada. Pogotovo se to odnosi na Kovačića kojem dodavanja “unatrag i prvom do sebe” ne prolaze u reprezentaciji kao u klubu.

Od Kovačića se traže lopte kao ona nedavno za Brekala protiv Francuza, a od Pašalića se traže igre kao za Atalantu.

Rakitić sigurno ulazi u rang top veznjaka kao što su Zvonimir Boban i Robert Prosinečki, i po kvaliteti i po učinku za Vatrene. Tako će ga se pamtiti i takvo je njegovo reprezentativno nasljeđe. Hvala Ivane.