Protiv Turaka nikad nije bilo lagano, ali traumu iz 2008. ipak smo osvetili

Bez obzira što Turska nikad nije spadala u sam svjetski vrh, nego, u svoje najbolje doba, u “višu srednju klasu”, imamo sa njima izrazito dugu povijest od samostalnosti naovamo.

Statistički, igrali smo deset puta i od toga mi imamo tri pobjede, Turci dvije, a pet dvoboja završilo je remijem. Već ova statistika pokazuje da sa njima nikad nije bilo lako.

Počelo je sve 1996. na Euru u Engleskoj. To je bio prvi susret naše momčadi na velikim natjecanjima, a pamti se legendarni trk i gol Gorana Vlaovića za minimalnih 1:0.

Iduća dva ogleda bila su prijateljskog karaktera i oba su završila bez pobjednika. U lipnju 1997. na Kirin kupu u japanskom Sendaiu bilo je 1:1, a u ožujku 2004. u Zagrebu 2:2.

Na žalost, dvoboj iz 2008. ostao je najviše upamćen u kolektivnoj svijesti. Tada sjajna Bilićeva Hrvatska predvođena Modrićem, Ćorlukom, Kranjčarom, Srnom i ostatkom društva poigravala se sa suparnicima u grupnoj fazi europskog prvenstva i bila favorit protiv Turaka u četvrtfinalu.

Iako smo dominirali, zabili smo tek u 119. minuti preko Ivana Klasnića. U slavlju smo se jako opustili, izgubili jednu loptu i odmah minutu kasnije dobili gol. Semih Senturk ime je tog igrača koji je zabio u rašlje. Naše je to toliko šokiralo da se nisu oporavili do penala gdje smo relativno lako ispali. Pamte se suze Srne i Ćorluke, kao i propuštena šansa generacije.

Prilika za osvetu pružila se 2011. Tada smo završili u baražu s njima i obje su ekipe željele na Euro 2012. U jednoj od najboljih predstava novijeg doba razbili smo ih 3:0 u Istanbulu. Strijelci su bili Ivica Olić, Mario Mandžukić i Vedran Ćorluka. Nakon takvog “gaženja” zagrebački uzvrat bio je više odrađivanje posla i puka formalnost, pa je završio s miroljubivih 0:0. Ovo je bila solidna kontra zbog traume iz 2008., ali ipak nije to još bilo dovoljno.

Na Euru 2016. opet smo ih “dočekali na volej”. Otvorenje grupne faze pružilo je težak dvoboj kojeg je odlučio bombom Luka Modrić i donio nam novu pobjedu.

S Turcima smo se ukrstili i u kvalifikacijama za SP 2018. U prvom susretu u kvalifikacijama, igranom 5. rujna 2016. godine u Zagrebu, bilo je 1:1. Poveli smo golom Ivana Rakitića iz kaznenog udarca u 44. minuti, a u sudačkoj nadoknadi prvoga dijela izjednačio je iz slobodnog udarca Hakan Çalhanoğlu.

U uzvratnom susretu igranom točno godinu dana kasnije, Turska je u Eskişehiru pobijedila 1:0 golom Cenka Tosuna.

Posljednji dvoboj datira iz 2020., a završilo je 3:3 u prijateljskoj utakmici. Strijelci za nas bili su Ante Budimir, Mario Pašalić i Josip Brekalo, a za Turke su zabili Tosun, Turuc i Under.

Vatreni su definitivno bolja ekipa od Turske, ali nikad ih nismo razbili, uvijek je to bilo neko mučenje. I danas su oni ekipa vrijedna respektabilnih 302 milijuna eura, s mnoštvom zvijezda u rasponu od 20-35 milijuna eura vrijednosti, poput Calhanoglua, Kokcua, Unala, Demirala i ostalih.

Radi se o jakoj ekipi s dobrim igračima koja nije, barem na papiru, puno slabija od nas i sa njima treba biti uvijek oprezan. Blagi favoriti jesmo, ali Turke treba itekako ozbiljno shvatiti. Imaju jaku ligu, velik “bazen” igrača, ozbiljnu financijsku moć u klubovima, a ujedno se radi o zemlji sa 85 milijuna stanovnika koja fanatično voli nogomet.

Vjerujem da su naši kvalitetniji, ali samo uz pravi pristup, a to je jasno naglasio i Zlatko Dalić.