PROŠLO JE 11 GODINA Na današnji dan napustio nas je Mate Parlov

Mate Parlov, Imoćanin rođen u Splitu 1948. godine, svoju je sportsku karijeru započeo u Puli 1964. godine. Prvi je boksač bivše Jugoslavije koji se okitio olimpijskim zlatom, i to na XX. Igrama u Münchenu 1972., a dvije godine kasnije i naslovom amaterskog prvaka svijeta u Havani.

Do te 1974. godine, kada je već imao desetogodišnji boksački staž, nanizao je 214 mečeva s impresivnim omjerom: 190 pobjeda, 20 poraza i četiri remija. U sportskim analima ostat će upisano i to da je Mate po nečemu bio uspješniji čak i od Casiusa Claya iliti Muhammada Alija, u riznici svojih medalja ima jednu izuzetno važnu, koju Muhammad Ali nema, što ljudi koji pomnije ne prate boks i ne znaju.

Clay je prije 1974. godine otišao u profesionalce, a prvi put je baš 1974. godine uvedeno Svjetsko prvenstvo u amaterskom boksu. U jednom od najljepših svojih mečeva u povijesti, protiv Carilla na Kubi, dok je u prvom redu sjedio predsjednik Fidel Castro, Mate je pobijedio domaćina i postao svjetski amaterski prvak.

Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1975. godine. Naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem tehničkim nokautom u jedanaestoj rundi. Taj je naslov obranio tri puta.

Godine 1976. suočio se s budućim deveterostrukim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi u Milanu, dogovorenoj na osam rundi, poražen je nakon odluke sudaca. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.

Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 7. siječnja 1978. godine pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellomnokautom u devetoj rundi. WBC je naslov obranio pet mjeseci kasnije pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvakom Englezom Johnom Contehom. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona tehničkim nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.) Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Pripremajući se za borbu s Johnsonom, Parlov je kao dodatne kondicijske pripreme imao igranje nogometa za puljski Staklar.

U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena te je već za života proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća.

Nakon osvajanja svjetske titule u profesionalnom boksu, tijekom 1978. boksao je još tri meča. U Sarajevu je pobijedio Tonyja Greena, a u Beogradu je 17. lipnja te godine protiv Johna Conteha pobjedom prvi put (o)branio titulu svjetskog profesionalnog prvaka. Nakon što je u prosincu na Siciliji izgubio od Marvina Johnsona, prešao je u lako-tešku kategoriju. Tri meča boksao je 1979. godine; u Njemačkoj je u srpnju pobijedio Joea Mayea, u rujnu u Goriziji Tonyja Mundinea, a potom je u prosincu na splitskim Gripama remizirao s Marvinom Camelom. Nakon poraza u revanšu 31. ožujka 1980. godine, Parlov je prestao boksati. Od ringa se oprostio nakon petnaest godina bavljenja "plemenitom vještinom".

U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast - čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Ponekad se psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije. Cijenio je vještine Dragutina Šurbeka.