PREMINUO HRVOJE KAČIĆ 'Napustio nas je najstariji živući olimpijac, Jugaš, velikan hrvatskog vaterpola i veliki hrvatski domoljub'

Dirljivu objavu njemu objavio je politički analitičar Ivica Granić, a njegovu posvetu preminulom prijatelju prenosimo u cijelosti. 

"Danas nas je napustio najstariji živući olimpijac, Jugaš, velikan hrvatskog vaterpola, stručnjak pomorskog prava, veliki hrvatski domoljub, moj dragi prijatelj gospar Hrvoje Kačić.

Napustio nas je vrhunski igrač, svjedoci govore najbolji vaterpolist Juga ’50-tih godina prošlog stoljeća, izvanredan stručnjak međunarodne razine u pogledu pomorskog prava, te nadasve veliki hrvatski domoljub. Ovo potonje mu je umnogome i otežalo igračku karijeru.

To je sve u nekoliko riječi, dr. Hrvoje Kačić koji se rodio 12. siječnja 1932. u Dubrovniku. Sav je igrački vijek bio i ostao vezan isključivo uz Jug. Toliko odan da nije želio, u doba služenja vojnog roka u tadašnjoj vojsci, pristupiti splitskom Mornaru koji je bio mornarički klub. On se doslovno drži maksime ‘Jednom jugaš – uvijek jugaš’. Makar, bilo je tu i njegovog domoljubnog ponosa.

Hrvoje Kačić je u bivšoj državi kao sportaš, trpan u zatvor, oduzimana putovnica itd. U ćeliji je završio iz političkih razloga jer je 1952. nakon nogometne utakmice Dinamo – Crvena zvezda u kojoj su Zagrepčani pobijedili, Kačić slavio na ulicama Dubrovnika. Pod etiketom “hrvatskog nacionalizma” strpan je u zatvor. Zbog toga čak nije bio u mogućnosti ići na Olimpijske igre u Helsinki 1952., već je kao sudbenu kaznu od 30 dana zatvora, gradio obalu u Cavtatu ispred tadašnjeg policijskog ili milicijskog hotela. Početkom ’50-tih godina u čak mu je tri navrata oduzimana putovnica, a kada je 1957. u anketi ondašnjeg “Narodnog sporta” ili danas “Sportskih novosti” proglašen najboljim sportašem u Hrvatskoj, vlasti su zabranile da se ta nagrada Kačiću uopće dodijeli!? Do danas ju nažalost nije ni dobio! Iste je godine međutim proglašen Sportašem Dalmacije.

Kao igrač je bio dijelom iznimne generacije. Srebro s EP u Beču 1950. bila je prva reprezentativna medalja uopće. Godine 1957. proglašen je i najboljim igračem u ono doba silno prestižnog i jakog međudržavnog turnira “Trofeo d’Italia”. S dubrovačkim je Jugom 1951. osvojio naslov prvaka, posljednji tog kluba u staroj gradskoj luci, iako su službeno tadašnje državne sportske vlasti bile čak poništile to prvenstvo. Zbog prijepora s utakmice Jug – Mornar.

Najveći uspjeh ostvario je na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. kad je osvojio srebrnu medalju. U riznici medalja ima i srebro na EP-u u Budimpešti 1958., zatim srebro na Mediteranskim igrama u Bejrutu 1959. godine.

U samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj, Hrvoje Kačić se smjesta stavio u službu domovini, a tu je bio od nemjerljive pomoći. Kao doktor pomorskog prava, od 1994. do 2001. bio je predsjednik Državne komisije za granice Republike Hrvatske. Osobito su zapaženi bili njegovi radovi i utvrđivanje pomorske granične crte u Savudrijskoj vali, pa kod poluotoka Prevlake itd. Kao nezavisni je zastupnik bio u Saboru od 1990. do 1994., te je vodio Odbor za vanjsku politiku Sabora. Sudjelovao je u donošenju prvog Ustava Republike Hrvatske, bio je članom niza državnih komisija, a predstavljao je Hrvatsku i vodio saborska izaslanstva na više međunarodnih skupova u začecima naše nezavisnosti, te u posjetama Vijeću Europe, NATO savezu, ondašnjoj Konferenciji, a danas Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju.

Velik jugaš, briljantan sportaš, vrhunski intelektualac i diplomat, te osvjedočeni hrvatski domoljub.

Otišao je tiho, u 91. godini života.

(Tonći Vlašić)

Počivao u miru Božjem, prijatelju".