POVIJESNI USPJEH 'Nemoćni, umorni i iscrpljeni' poslali smo Engleze kući, a svi su pričali o predivnoj gesti Vatrenih

Bio je to poprilično sunčan moskovski dan, a hrvatski navijači okupirali su centar. Razvila se i hrvatska stometarska zastava na Crvenom trgu popraćena snažnim navijanjem. Kockice su obojile glavni ruski grad i čekao se spektakl. Sve je djelovalo čarobno i nestvarno. Tisuće hrvatskih navijača u Moskvi i Hrvatska u polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva, kao da je san.

U jednom trenutku nadvio se crni oblak koji je donio kratkotrajni pljusak. Naši navijači sakrili su se ispod te zastave i nastavili navijanje nekoliko sati prije odigravanja susreta. Pjevanje nije zastalo, a atmosfera se preselila i na stadion.

Na prekrasnom Luzhnikiju Hrvatsku je došlo podržati mnoštvo navijača, rekao bih, između sedam i devet tisuća. Navijanje je krenulo mnogo prije početka utakmice i podrška je uistinu bila enormna. Otvaranje susreta nije moglo biti gore za nas. Kieran Trippier iz slobodnog udarca s 20 metara matirao je Subašića na samom početku susreta. Do kraja prvog poluvremena Hrvatska je ‘spašavala živu glavu’. Engleska je mogla postići još nekoliko pogodaka i uništiti Vatrenima svaku nadu. Djelovalo je to prilično monotono i nemoćno. Činilo se kao da smo dosegli maksimum i da je umor u prethodnim susretima uzeo danak.

U drugom dijelu utakmice kao da se vratila potpuno nova momčad. Dalićevi izabranici djelovali su kao ratnici na terenu i borili su se za svaku loptu. Nizale su se prilika za prilikom, a kvalitetna igra urodila je plodom u 68. minuti. Ubačaj Šime Vrsaljka u sredinu, Kyle Walker je nonšalantno glavom pokušao izbaciti, ispred njega se ubacio Ivan Perišić i pospremio loptu u mrežu. Nekoliko trenutaka kasnije Perišić je iz jako dobre prilike pogodio stativu, međutim, nije došlo do promjene rezultata. Hrvatska je djelovala kao dosta moćnija momčad od Engleske, ali Gordi Albion uspio je nekako utakmicu dovući do produžetaka. 

I onda ta povijesna 109. minuta kada jedna visoka lopta sjeda strijelcu Perišiću na glavu koji je prosljeđuje Mandžukiću u sredini. Naš napadač prvi je na lopti i lijevom nogom matira Jordana Pickforda u daljnji kut. Hrvatska vodi 2-1 i nadomak je finala.

Idućih deset minuta vjerojatno je bilo najdužih deset minuta u životima hrvatskih navijača. Minute su prolazile kao sati. Naši igrači odbijali su izaći s terena i sugerirali Daliću da ostaju u igri. Nema predaje, bore se do kraja. Marcelo Brozović tog je dana postavio rekord svjetskih prvenstava istrčavši 16 kilometara i 339 metara. Naši igrači nisu djelovali iscrpljeno i umorno. Nakon dva produžetka odigrali su i treći te pokazali koliko im ovo prvenstvo znači.

Englezi su najavljivali da je Hrvatska umorna od silnih produžetaka, da će posustajati kako se utakmica približava kraju, a pomalo paradoksalno, to se upravo dogodilo njihovoj momčadi. Vatreni su pregazili Englesku u tim dijelovima susreta kada se očekivalo da će nam energija splasnuti - pregazili, pokazali dominaciju i poslali ih kući. 

S te utakmice ostat će nam zauvijek u sjećanju dva fotografa. Jedan je Yuri Cortez, novinar France-Pressa koji je zamalo stradao pri proslavi drugog hrvatskog pogotka kada mu se Mandžukić ispričao nakon što ga je čitava naša reprezentacija zaskočila. Cijeli svijet je pričao o divnoj gesti kada su ga naši Vatreni izljubili. Uz nogomet, o tom je trenutku pisao cijeli svijet. Drugi fotograf je naš Drago Sopta s povijesnom fotografijom Šime Vrsaljka kako leži na hrvatskoj zastavi nakon pobjede.

foto: EPA

Atmosfera nakon utakmice bila je nezapamćena. Slavilo se, pjevalo i navijalo bez prestanka. Vidjeli smo i engleske navijače na odlasku; pognutih su se glava kretali prema svojim hotelima. Teško je bilo osvijestiti ono što smo upravo doživjeli očima. Hrvatska je ostvarila plasman u finale Svjetskog nogometnog prvenstva i tog trenutka ispisana je povijest hrvatskog nogometa.