Pobjeda je više za dobar dojam, neki su oduševili, ali neki i razočarali

Maksimalan bodovni učinak, zadržavanje momentuma i dobre atmosfere, te saznanje “tko može, a tko ne može”, najvažnije su posljedice pobjede nad Islandom.

Krenimo prvo od loših stvari, jer ne treba skrivati kada nešto nije bilo dobro. U većini izvještaja piše se o “čudesnom Lovri Kaliniću”, iako to nema veze s istinom.

Kalinić ima problem s izlascima, a protiv Islanda je dva puta amaterski zaplivao, ali se uspio izvući obranama nakon toga. Prvo je loše izletio, poklonio skoro gol, ali se spasio obranom nogom, a u drugoj situaciji opet je krivo procijenio loptu, ali je i obranio udarac koji je nastupio kao rezultat te greške.

Iskazane nesigurnosti ne smiju se ignorirati, te bi Livaković mogao lako prestići Kalinića u nekoj bližoj budućnosti, a treba vidjeti i kako će Letica graditi karijeru u Belgiji.

Nadalje, Mateo Kovačić istaknuo se novom, već čuvenom, alibi igrom. Što mu vrijedi 95% točnih pasova kada je skoro svaki unatrag, prvom do sebe ili bez rizika? Gdje je preuzimanje odgovornosti, ulaz u dribling, kao recimo Modrić koji je protiv Argentine i općenito hrabrija igra, pogotovo bliže golu? Takvu igru tražimo već dugo vremena od Kovačića, jer znamo da to ima u sebi.

Osim njih, Jedvaj i Pjaca pokazali su da su totalno van forme. Dok je za Pjacu razumljivo da se još vraća nakon teške ozljede, za Jedvaja nema nekog opravdanja. Od velikog talenta, meni osobno jednog od dražih igrača, koji može igrati sve pozicije nema više ništa.

23 godine su na leđima, a nije uopće napredovao, pa mu je krajnje vrijeme da se uozbilji. Protiv Islanda je kasnio, ispadao, a još mi zvoni i slaba reakcija protiv Brazila kada mu se Firmino ubacio iza leđa kao na haklu.

Što se Pjace tiče, vidi se da mu nedostaje brzina koju je imao, a nekako ima i nesreću da se uvijek posklizne kad ne treba ili da mu se lopta čudno odbije.

Ipak, vjerujem da će se vratiti na onu razinu koja je ponukala, inače poslovično škrti Juventus, da potroši 23 milijuna eura na dečka iz HNL-a.

Nakon kritika, krenimo na pohvale. Josip Pivarić radio je dar mar po lijevoj strani, to se mora reći. Skuhao je prvi gol, a umalo zabio i drugi. Izgleda da mu godi igranje u kijevskom Dynamu, jer izgleda bolje nego ikad.

Vedran Ćorluka pokazao je da je šmeker, klasa i da mu u čitanju igre nitko nije ravan. Da mu Sadio Mane nije onako pobjegao protiv Senegala i time izazvao opravdan strah za duele s bržim igračima, bio bi i dalje u prvih 11. Ćorluka je majstor, to smo znali, ali uvijek se lijepo prisjetiti.

Milan Badelj odigrao je jednu od boljih utakmica u životu, uostalom proglašen je igračem susreta. Zabio je pogodak, pogodio gredu, imao nekoliko lijepih driblinga, dodavanja petom i slično. Badelj je ovom utakmicom kupio neki jaki angažman, jer je bez kluba i važe ponude jakih talijanskih ekipa.

Konačno, čestitke Daliću što je odmorio cijelu prvu postavu iako je mogao i Modrića izvući ranije, jer što da ga je netko ozlijedio? Srećom, Islanđani nisu prljavi i poštuju fair-play, ali da je neka južnoamerička ekipa s druge strane, ne bi sve bilo prošlo tako mirno.

Pozitivan efekt ove tri pobjede svakako je prvo mjesto u grupi i susret s Dancima, a neka se Argentina slobodno hrva s jakom Francuskom.

Danci su prolazni, ali treba se dobro pripremiti, no vjerujem da ćemo ipak proći, a onda najvjerojatnije slijedi Španjolska.