Petar Fileš: Cilj su mi, kao i svakom sportašu, Olimpijske igre!

Prvak Hrvatske u floretu Petar Fileš najbolji je mladi mačevalac u Hrvatskoj i na svijetu. Kao najbolji junior svijeta za prethodnu godinu zasjeo je na prvo mjesto rang-ljestvice Međunarodne mačevalačke federacije, a  trenutno je broj 1 u Europi i na mlađeseniorskoj ranglisti na kojoj je više od 500 natjecatelja.

Ovaj perspektivni mladi mačevalac ovim se sportom počeo baviti još u osnovnoj školi. Karijeru je započeo u Mačevalačkom klubu ‘Rapir’, za koji se natjecao 13 godina, prije prelaska u Mačevalački klub ‘Dubrava’ krajem 2017. godine gdje pomaže i kao pomoćni trener. Petra smo upitali o razlozima zašto je odabrao ovaj sport, ključnim elementima za njegov uspjeh, teškoj prometnoj nesreći u Italiji, kvalifikacijama za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine, čestim putovanjima te popularizaciji ovog sporta u Hrvatskoj.

Juniorski si i seniorski prvak Hrvatske u disciplini floret te broj 1 junior sa svjetske rang-liste iz prošle sezone. Kako komentiraš ove odlične rezultate? U čemu je ključ tvoga uspjeha?

Mislim da je ključ svakog rezultata, kako u mačevanju, tako i u svemu ostalome u životu – trening. Jako puno vremena posvećeno tome dovodi do rezultata. Naravno, uz to dobra volja te cijela ekipa koja stoji iza mene – trener, kondicijski trener, sportski psiholog i drugi.

Kada si se počeo baviti mačevanjem i zašto si odabrao upravo ovaj sport?

Mačevanjem sam se počeo baviti prije 14 godina kada sam kretao u 1. razred osnovne škole. Do tada sam trenirao nogomet u NK Dubrava, a onda je otac upoznao predsjednika saveza koji me je pozvao da probam s mačevanjem i već nakon nekoliko treninga mi se jako svidjelo i zavolio sam to.

Od sezone 2011./2012. stalan si član hrvatske nacionalne mačevalačke momčadi. Početkom 2017. godine, kao najbolji junior svijeta za prethodnu godinu zasjeo si na prvo mjesto rang-ljestvice Međunarodne mačevalačke federacije (FIE-e). Koliko često treniraš da bi postigao ovakve rezultate i koliko su ti značili ovi uspjesi kao mladom sportašu?

Naravno, osim same ljubavi prema sportu potrebni su i neki rezultati kako bi bilo lakše trenirati i postići nove rezultate. Kada sam zasjeo na 1. mjesto juniorske svjetske rang liste otvorile su mi se neke nove stvari u životu koje me guraju da to isto napravim kroz koju godinu i u seniorima. Naravno, tu ima puno odricanja i svakodnevnih treninga te posvećivanje vremena mačevanju i izvan dvorane kako bi uopće došlo do toga.

U prvom kolu Svjetskog prvenstva u Leipzigu 2017. godine pobijedio si u četiri od pet borbi, a na kraju si zauzeo 48. mjesto. Mjesec dana prije, na Europskom prvenstvu u Tbilisiju zauzeo si 50. mjesto. Jesi li zadovoljan svojim plasmanima?

S obzirom na to da prošle godine još uopće nisam bio senior, a nastupio sam i na Europskom i na Svjetskom prvenstvu gdje sam uzeo nekoliko seniorskih bodova koji me ‘dižu’ na rang listi i olakšavaju mi daljnji put prema većim rezultatima, vrlo sam zadovoljan tim rezultatima.

Na zadnja dva turnira mlađeseniorske kategorije osvojio si dvije medalje za 2. i 3. mjesto (Budimpešta i Brno). Time si postao broj 1 u Europi na mlađeseniorskoj ranglisti na kojoj je više od 500 natjecatelja, i to uoči nedavnog nastupa na mlađeseniorskom prvenstvu Europe u Erevanu (Armenija). Koliko ti je ova titula ‘dala vjetar u leđa’ i kakav si uspjeh tamo ostvario?

Velika je razlika između juniorske i seniorske konkurencije, tako da ova mlađeseniorska kategorija puno znači da vidim napredujem li i dalje. Nakon što sam i tamo zasjeo na 1. mjesto na rang listi nastupio sam na Europskom prvenstvu gdje sam dosta dobro odradio turnir, ali sam nažalost izgubio borbu za medalju od Rusa. Iako mi je žao što nisam uzeo medalju na prvom većem natjecanju olakšava mi to što još dvije godine nastupam u istoj kategoriji te se nadam da će se i to dogoditi.

Kandidat si za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. Kako napreduju pripreme i što je sve potrebno da bi predstavljao Hrvatsku u Tokiju?

Mislim da je cilj svakog sportaša nastup na Olimpijskim igrama, pa je tako i moj. Svjestan sam da me čeka još više rada i truda nego do sada, ali jedva čekam. Prvi svjetski kup koji će se brojati za kvalifikacije za Olimpijske igre je u listopadu 2019. godine.

Tvoja sestra Martina Fileš je atletičarka i državna dvoranska rekorderka u skoku s motkom – 4,01 metara. Kako to da ste oboje vrhunski sportaši?

Sestra je isto jako dobra sportašica i drago mi je što je tako jer smo jedan drugome velika potpora. Puno iskustva te razmjena tog iskustva kroz priče i sport. A zašto smo oboje tako dobri? Rekao bih jednom riječju – DUBRAVA!

Je li mačevanje skup sport? Koliko košta oprema i treninzi ? Koliko se teško probiti se u ovome sportu – pomažu li ti sponzori?

Mačevanje je skup sport na razini na kojoj se ja bavim. No kada netko počinje trenirati puno toga se dobije od kluba i od saveza tako da se ne treba cijela oprema kupiti u isto vrijeme, pa ne ispadne skupo. O meni se nakon određenih rezultata savez počeo brinuti te mi jako olakšavaju što se tiče financija. Naravno, tu su i sponzori koji uvijek pomognu kada treba.

Mačevanje je rašireno po svijetu. Turniri se održavaju i na dalekom američkom, afričkom i azijskom kontinentu, stoga se puno putuje. Koliko često si na putu?

Mačevanje je jako razvijen sport, ali problem je to što nije velika scena u Hrvatskoj, pa dosta ljudi uopće nije ni čulo za mačevanje. Jako sam često na putu, rekao bih 10 do 15-ak dana mjesečno sam izvan Hrvatske dok traje sezona. Osim turnira, puno vremena izvan Hrvatske provodim i na pripremama, pošto je sparing, kao i u svim ostalim borilačkim sportovima, najvažnija stvar.

 Doživio si tešku prometnu nesreću na talijanskoj autocesti prošle godine po povratku s turnira u Francuskoj zajedno s drugim hrvatskim mačevaocima. Zadobio si lakšu ozljedu. Kako je došlo do nesreće i jeste li se svi brzo oporavili?

Nažalost, nakon toliko vremena provedenog na putu mislim da je to stvar statistike. Kako se nesreća dogodila na autocesti u Italiji, mislim da svi koji smo sudjelovali u nesreći možemo biti sretni što nemamo nikakvih trajnih ozljeda koje nas koče u daljnjem životu.

U svom klubu ujedno pomažeš kao pomoćni trener. Vidiš li se u trenerskim vodama nakon završetka karijere i kakav potencijal primjećuješ kod djece koju treniraš?

Naravno da se vidim u sportu i nakon završetka svoje karijere. Zbog istog razloga sam upisao kondicijsku pripremu sportaša na Kineziološkom fakultetu.

 Koja zemlja je najjača u mačevanju i zašto? Što je sve potrebno kako bi se mačevanje u Hrvatskoj populariziralo?

Rekao bih da je u Francuskoj mačevanje jedan od popularnijih sportova jer se mi s mačevanja uvijek šalimo sa statistikom da u Francuskoj postoji više mačevalačkih klubova nego što ima registriranih mačevaoca u Hrvatskoj. Kod njih se u školama mačevanje pojavljuje kao fakultativna nastava, kao kod nas nogomet, rukomet i slični sportovi.  Da bi se mačevanje populariziralo kod nas potrebni su rezultati kako bi se za početak uopće čulo za mačevanje, a nakon toga i reklame i sponzori koji će to podići na još višu razinu, rekao je Flieš za Generacija.hr.