Ovo su najbolji (i najteži) trenuci Hrvatske na Europskim prvenstvima. Sjećate li se što je prethodilo prvom nastupu?

Taj Euro 1996 izboren je preko kvalifikacija u kojima smo u Palermu dobili Talijane. To samo po sebi ne bi bila senzacija danas, ali tada je bila. Mi smo bili mlada država, slabo poznata, a Talijani svjetski viceprvaci koji su nedugo prije toga na penale izgubili od Brazila u finalu SP-a u Americi.

Ipak, sredili smo ih u gostima, dok je na Poljudu bilo 1:1 u možda najboljoj atmosferi na Poljudu ikad jer se stadion skoro srušio od navijanja. Taj Euro je odrađen u velikom stilu, a pamte se dva majstorska gola Davora Šukera. Prvi je bio kultni lob protiv Danske kada je zabio najljepši gol prvenstva, a drugi je ono strašno rolanje Kopkea u četvrtfinalu za 1:1. U situaciji gdje 99 posto svih napadača puca, Šuker je odgađao šut i poslao rolicom njemačkog golmana “po ćevape”.

Euro 2000. na žalost nismo vidjeli, ali pamti se spektakularna pobjeda protiv Republike Irske na Maksimiru u kvalifikacijama. U doslovce zadnjim sekundama utakmice Robert Kovač šalje očajnički “balon” u irski kazneni prostor, a Šuker okružen s dva stopera fantastično prima loptu kao da ima čičak na kopački i u djeliću sekunde iz zgloba vara golmana, a sve dok ga stoper vuče za dres. Za potpisnika ovih redova to je tehnički najbolji gol Šukera, ali i naše momčadi ikad, bolji i od loba protiv Danske, kao i one Modrićeve “vanjske” protiv Škota 2021.

Što se tiče Eura 2004., tamo se pamti ispadanje u grupi, a osobno najviše pamtim nevjerojatni promašaj Ivice Mornara protiv Francuza pri rezultatu 2:2. Mornar sjajno prima loptu, okreće se i rješava stopera i onda s dva do tri metra puca dva metra preko gola. Pamtimo i zadnju utakmicu grupe gdje smo poveli protiv Engleza, ali nas je dotukao jedan 19-godišnjak, tada još nadolazeća zvijezda, Wayne Rooney.

Euro 2008. pamtimo po tri stvari. Prva su strašno teške kvalifikacije koje smo prošli uspješno, a onda na Wembleyju 2007., šokirali Engleze i poslali ih doma. Nama pobjeda uopće nije trebala, ali smo ipak pobijedili i Ruse poslali umjesto Engleza na Euro. Još uvijek se pamti onaj laserski navođeni projektil Mladena Petrića za 3:2.

Sam Euro odrađen je u stilu, ekipa Slavena Bilića gazila je suparnike, a Turci u četvrtfinalu nisu trebali biti neprelazni, odnosno, bili smo favoriti. To smo i pokazali na terenu potpunom dominacijom, ali lopta nikako nije ulazila u gol. Pamti se greda Olića, kao i sijaset šansi, a onda je Ivan Klasnić u produžetku konačno zabio u 119-oj minuti. Na žalost, slavlje je kratko trajalo, jer Rakitić gubi loptu na centru, a Semih Senturk zabija za 1:1 nakon možda jedne minute. To je za naše bio preveliki šok i iako smo se dovukli do penala, poraz je bio očekivan.

Euro 2012. bio je relativno miran u smislu kontroverzi, ali pamtimo dva ogromna okršaja s kasnijim finalistima, Italijom i Španjolskom. Tu se pokazalo da smo al pari, ako ne i bolji od njih, ali nedostajalo je sreće. Protiv Talijana dominirao je Mandžukić u susretu koji ga je efektivno prodao u Bayern, a protiv Španjolske je dominirao Modrić, ali nažalost nije išlo. Jedan promašaj Rakitića glavom, te nevjerojatna krađa suca za čist penal nad Ćorlukom su nas izbacili u tom susretu.

Što se tiče Eura 2016, tu se opet pamti sjajna igra u grupi, rušenje Španjolaca i onda novi triler s Portugalom, opet ekipom koja kasnije uzima naslov i od koje smo realno bili bolji. Da je Ante Čačić ranije uveo Pjacu koji je bio u formi života i da Ivan Strinić nije glumio Ronaldinha u produžetku, pa izgubio loptu, tko zna što bi se dogodilo?

Konačno, sa zadnjeg Eura pamtimo igru toplo/hladno u grupi, ali i evidentan nedostatak sreće. Nismo dobro krenuli protiv Engleza, mučili smo se s Česima, a tek smo protiv Škota proigrali. Utakmica nokaut faze sa Španjolskom bila je mučenje, vodili smo, gubili, vraćali se, pa opet gubili, ali generalno taj susret mogao je otići na obje strane. Pamti se sjajna utakmica s klupe Mislava Oršića, kao i veliki promašaj Kramarića u produžetku.

Kada se ovako pregledaju neke zanimljivosti sa Eura, jasno je da smo često ispadali od ekipa koje su kasnije uzimale naslov, a od skoro svih smo bili bolji. Godine 1996., Njemačka, 2012,. Španjolska i 2016., Portugal ekipe su koje su nas izbacivale, a bili smo vrlo blizu, ako ne i bolji od svih navedenih. Drugim riječima, uz malo sreće, može se i na Euru ponoviti uspjeh sa svjetskih prvenstava.