Otpisan u Hajduku, podcjenjivan u Engleskoj, izdigao se iz siromaštva i ratnih strahota do najboljeg na svijetu

Što reći o dečku koji je kao mali čuvao ovce na Velebitu, kojem su četnici ubili djeda, koji je bio izbjeglica, a danas je službeno najbolji nogometaš svijeta? Neimaština ga je pratila sve do prve ozbiljnije nogometne plaće u Zrinjskom, a zaista morate biti poseban karakter za sve to izdržati. 

U Hajduku su mu neki "stručnjaci" rekli da je “mali i kržljav“ i poručili - “vrati se dogodine“. Kakav je to samo kiks bio, u rangu onog kada je Adidas odbio Michaela Jordana koji je kasnije prešao pod kapu Nike-a. 

Nakon što ga u Hajduku nisu prepoznali, njegov pokojni trener Bašić shvatio je da mora u Zagreb. Došao je do Zdravka Mamića koji nije ponovio grešku Splićana.

Iako sitan građom, Modrić je već tada pokazivao nevjerojatan talent i sposobnost kontrole lopte, a iskusno oko Mamića to nije propustilo.

Preko posudbi u Zrinjskom iz Mostara i Interu iz Zaprešića, Modrić je konačno stigao 2005. u Dinamo, a sve otada ide uzlaznom putanjom. 

Sam je više puta znao reći kako je preživio bosansku ligu, a “onaj koji to preživi, može igrati bilo gdje“.

S Dinamom je osvojio apsolutno sve, uzeo tri naslova prvaka i uživao u dotadašnjem nogometu karijere. No, nije mu sve išlo bajno jer je u reprezentaciji tada stolovao izbornik čiji je sin morao igrati, a Modrić je zbog toga bio na rubu da uopće ne ode na SP 2006. Tek je sjajna predstava u prijateljskoj utakmici protiv Argentine uvjerila tadašnjeg izbornika da Luka ima kvalitetu, ali svejedno nije igrao na samom prvenstvu, a očajna Hrvatska ispala je od smiješne Australije. 

Modrić se pod novim izbornikom Bilićem vrlo brzo isprofilirao kao novi vođa Vatrenih i već je 2008., izabran za najboljeg igrača na Euru u Austriji i Švicarskoj. Hrvatska je nesretno ispala u četvrtfinalu, ali Modrić je bio itekako zapažen. 

Tada se još jednom u igru vraća Zdravko Mamić koji sjajnim pregovaračkim sposobnostima Modriću rješava transfer od 21 milijun eura u Tottenham, a ostalo je povijest.

Bio je jedan od najboljih veznjaka Premiershipa, iako je i tamo na početku trpio kritike zbog krhke građe (Arsene Wenger), a 2012. prelazi u Real i to nakon utakmice protiv Španjolske na Euru 2012., gdje se poigravao sa španjolskim veznim redom, tada najboljim na svijetu. 
S Realom osvaja sve, uspinje se na tron Europe četiri puta u pet sezona i nadmašuje klupske uspjehe svih Vatrenih kombinirano.

Kao šlag na kraju, nakon niza nesretnih ispadanja na velikim turnirima, vodi kao kapetan Hrvatsku do finala SP-a u Rusiji. 

To mu je donijelo redom: Zlatnu loptu (Golden Ball) za najboljeg igrača SP-a, nagradu UEFA-e za najboljeg u Europi, nagradu FIFA-e (The Best) za najboljeg na svijetu, nagradu IFFHS instituta za najboljeg na svijetu, nagradu poznatog magazina GQ, nagradu portala Goal.com i konačno Zlatnu loptu France Footballa (Ballon d'Or). 

Možemo samo zapljeskati Maestru…