NAKON TEŠKOG PORAZA Iako je Liga nacija nebitno natjecanje, barem znamo na koga se možemo i ne možemo osloniti

Osim četiri gola, Portugalci su još tri puta pogađali okvir gola, a naš najbolji igrač bio je Dominik Livaković. Kada ti je golman najbolji igrač, onda je jasno kako si igrao. 

Prije susreta pisao sam da utakmicu moraju početi Petković i Brozović, a ne Kovačić i Kramarić. Između ostalog, to se pokazalo točnim. 

Naš vezni red bio je praktički nepostojeći, a najslabiji pojedinac bio je vječno nedefinirani Mateo Kovačić. Njegova dodavanja "prvom do sebe" i unatrag, tzv. "alibi dodavanja", te izbjegavanje rizika jednostavno ne prolaze u reprezentaciji. Utakmica protiv Portugala pokazala je (još jednom) da Kovačić nije igrač za prvu postavu i da nikad neće postati "novi Modrić". On u klubu igra ono što se od njega traži u okviru potreba, iako niti tamo ni ne zabija, ni ne asistira, ali u reprezentaciji se ipak traži nešto više.

Mario Pašalić igrao je na krivoj poziciji za početak, jer on nije zadnji vezni. Pašalić je dobar igrač, ali jedino ako je bliže golu, a to nije bio. 

Nikola Vlašić je protiv Portugala bio najmanje loš u vezi, iako je također ispodprosječno odigrao. No, njega izvlače ranije sjajne predstave koje je pokazivao u pravim natjecateljskim utakmicama (npr. Slovačka), stoga za njega nema straha. Samo je prošle sezone u CSKA zabio i asistirao više puta nego Kovačić u valjda cijeloj svojoj karijeri, stoga Vlašić itekako ima kredita. 

Da ne ispadne da kritiziram isključivo vezni red, spomenimo i obranu, tj. bekove. Oni su bili očajni, Tin Jedvaj pogotovo jer je praktički "zaspao" kod dva gola, a na drugoj strani Cancelo je toliko puta probio Barišića da se teško može i pobrojati. 

Ako je zdrav, Šime Vrsaljko je prirodan desni bek. Problem je što već dugo nije zdrav i onda se krpamo s Jedvajem koji po vokaciji uopće nije bek. Jedvaj je nekada bio perspektivan stoper kojeg je kupila Roma iz Dinama. Danas je 25-godišnji stoper na relaciji Leverkusen-Augsburg kojega šalju po posudbama, a to puno govori. Uz sve to, Jedvaj je prespor za poziciju beka i brži igrač ga na širem prostoru lako prolazi. 

Napad je posebna priča. Andrej Kramarić jednostavno nije napadač koji može igrati sam u špici, to je jasno i "pticama na grani". Sa 177 cm niti jedan skok ne može dobiti, niti jednu loptu spustiti i niti jednog stopera zagraditi. Osim toga, Kramariću je škrtost veliki problem, jer jednostavno sve akcije želi završiti sam i ne voli dodavati. Nije on loš igrač, dapače, radi se o vrlo dobrom napadaču, ali ne u ovom sustavu. 

Nije slučajno naša igra živnula ulaskom Marcela Brozovića, pa onda i Brune Petkovića. Spomenuti Petković je u 15 minuta na terenu napravio više od Kramarića u 75., a zabio je i gol. On sa 193 cm, jakom građom i finom tehnikom naprosto mora biti prva špica u sustavu 4-2-3-1. 

Moramo se osvrnuti i na toliko spominjani motiv naših igrača. Koliko god mediji tupili o "važnosti ispita i pripremi za Euro", činjenica je da je Liga nacija praktički nebitno natjecanje. Nekadašnje prijateljske utakmice imale su sličan naboj i samo malo manju važnosti. 

Igrači s ovih prostora, pa tako i naši, jednostavno ne igraju punom snagom kada znaju da je svejedno kakav je rezultat. To je naprosto tako i neće se promijeniti, jer je to stvar mentaliteta. 

Prava utakmica Portugala i Hrvatske bila je ona iz 2016. kada smo trebali izbaciti Portugalce u utakmici koja je bila al pari i u kojoj smo ispali isključivo jer je Strinić odlučio driblati Ronalda u 119. minuti. Ta utakmica imala je težinu i važnost i tu su naši igrali kako i dolikuje. Da je sinoćnja utakmica imala takvu važnost, bili bismo puno bolji, u to nema sumnje. 

Liga nacija je zapravo upakiran projekt prijateljskih susreta koji je dobio određenu težinu činjenicom da postoji neka mala rezultatska komponenta. Ali ta težina koju novo UEFA-ino natjecanje ima vrlo je mala. To je vidljivo po činjenici da mnogim reprezentacijama otkazuju glavni igrači i da nitko poraz ne shvaća tragično. Liga nacija nije loša kao poligon za isprobavanje taktičkih zamisli i obračune s pravim protivnicima koji te dobro testiraju.

Poraz ne trebamo shvaćati tragično, jer sada bar znamo tko može, a tko ne. Uostalom, slijedi nam još jedna jaka utakmica s ekipom koja nam također po stilu ne odgovara. U reprizi finala SP-a, vjerujem da će izbornik malo "promiješati" karte, a uvjeren sam da će i naši biti bolji. Ne zato jer je susret s Francuzima nešto naročito bitan, već zato što je poraz od Portugala dovoljan da se "zbiju redovi" i da se ne doživi drugi poraz u tri dana.