NAJBOLJA GODINA IKAD Dugo će se pamtiti slavna 2018.

Kako bi rekao legendarni Slavko Cvitković, bilo je to "za antologiju". Jer kako drugačije opisati godinu u kojoj: 

•    Hrvatska postane viceprvak svijeta u nogometu
•    Modrić postane najbolji nogometaš svijeta
•    Dinamo prezimi u Europi nakon 48 godina
•    Hrvatska osvoji Davis cup

Naravno, svjetsko srebro tu strši i zahtijeva poseban osvrt, jer je i dalje nekima "pod normalno" da je Hrvatska zaustavljena tek u finalu SP-a. Ne, to nije "normalan" rezultat, već je to nešto praktički nezamislivo. Još je fascinantniji način kako smo uopće došli do srebra i kako je Zlatko Dalić postao neočekivani junak i konačno, jedan od najcjenjenijih nogometnih stručnjaka trenutno u svijetu. 

Hrvatskoj je u kvalifikacijama opasno visio plasman na prvenstvo i time nam je prijetilo da propustimo još jedno svjetsko prvenstvo nakon onog kojeg je propustio Slaven Bilić 2010. godine.

U zadnjem kolu trebala nam je pobjeda nad Ukrajinom, i to u Kijevu. Sad zamislite situaciju, 70 tisuća Ukrajinaca koji se žarko žele plasirati na prvenstvo koje se održava u njima mrskoj Rusiji s kojom imaju neriješenih računa. Mi dolazimo tamo s novim izbornikom koji je dva dana ranije preuzeo momčad od Ante Čačića i koji je vrlo hrabro ušao u taj žrvanj. Da smo ispali, ne bi ni Dalić dugo ostao na klupi. 

I iz svega toga dogodi se da odigramo strašnu utakmicu, pobijedimo 0:2 i uz maestralno vodstvo Luke Modrića (asistent za prvi gol) izborimo dodatne kvalifikacije. Zanimljivo je tu bilo promatrati još jednu stvar, jer je Hrvatska tada krenula sa svojom neviđenom žilavošću koja nas je napustila tek u finalu SP-a. U utakmici u Kijevu Ukrajinci su nas gazili u prvom dijelu, imali su posjed i prilike i naši nisu dobro izgledali. No, u nastavku druga priča, Hrvatska je zagospodarila terenom i pobijedila. 

Ždrijeb za dodatne kvalifikacije nije mogao biti gori, jer izvukli smo užasno tvrde Grke s kojima nikad nije lako igrati. Umjesto teške utakmice, zgazili smo ih na Maksimiru s 4-1 i uz mirno odrađeni uzvrat plasirali se na prvenstvo. 

Tamo nas opet ždrijeb nije pomazio, podarivši nam gadnu grupu. Bila je tamo velesila Argentina predvođenja Messijem, Aguerom, Di Marijom i sijasetom svjetskih zvijezda, zatim nezgodni Island koji je u kvalifikacijama završio ispred nas i Nigerija – uvijek nepredvidiva afrička ekipa koja svakoga može razbiti, ali i od svakoga izgubiti. 

Otvorili smo prvenstvo rutinskim slavljem nad Nigerijom, nismo im dopustili da dišu. Zatim smo razbili Argentinu 3:0 u utakmici prvenstva, pa smo pobijedili i Island. 

Tek tada kreće šou program. Izvlačimo Dance, kao benefit toga da smo bili prvi u grupi, ali u toj utakmici odmah na početku dobivamo gol. Čudesno se odmah vraćamo, pa zatim Rebić ne zabija zicer pred sam kraj regularnog dijela, ali je nepropisno zaustavljen i imamo penal. Modrić promašuje penal i tu je izgledalo da sigurno ispadamo. No, izvlači nas u penalima junak Subašić i čudesno prolazimo.  

Ždrijeb nas konačno malo mazi i dobivamo Ruse u četvrtfinalu, Ruse koji su senzacionalno izbacili Španjolsku. Gubimo opet na početku, pa se vraćamo, pa povedemo u produžetku, pa se Rusi vrate i na kraju se izvučemo opet nakon penala u šokantnoj, infarktnoj, triler završnici. 

Konačno, u polufinalu dobivamo na bahate Engleze koji su se već vidjeli u finalu i kojima imamo odnos toplo-hladno. Nekad smo ih znali dobivati, ali zadnji put su nas razbili u eri Slavena Bilića, stoga je sve bilo neizvjesno. 

Opet imamo početak iz noćne more, jer u valjda trećoj minuti dobivamo gol iz slobodnjaka. Nakon toga Kane promašuje zicer i odlazimo na odmor. Dečki su djelovali ispuhano, potrošeno i to nije bilo čudno nakon takvog prvenstva. Ali u nastavku budi se Ivan Grozni, poznatiji kao Perišić, čovjek koji je dotad prespavao prvenstvo. 

Prvo sredinom nastavka kung fu udarcem ispred Walkera posprema solidan centaršut Vrsaljka u mrežu i šokira Engleze. Nakon toga prima loptu, lažnjakom lomi Walkera, puca i pogađa stativu. Opet nije imao sreće, kao ni protiv Rusa kada je isto pogodio stativu. 

Odlazimo opet u produžetak, a tamo Perišić nadskače nesretnog Walkera, a loptu koja je ušla u peterac ispred dva engleska stopera Mandžukić posprema u mrežu. 

Mandžukić se doslovno nije vidio cijeli dvoboj, kao da ga nije bilo na terenu, ali, poput prave špice, čekao je, čekao i dočekao. Jedna greška, jedna mala dekoncentracija Maguirea i Stonesa i Englezi su ispali. 

Jedino nas je u finalu sreća napustila, iako smo čak odigrali najbolje poluvrijeme na prvenstvu. Gazili smo Francuze, pa si zabili autogol i to iz nepostojećeg faula. Strašni Perišić izjednačava spektakularnim golom, pa onda nas upropaštava sudac Pitana iznimno nategnutim penalom. Nakon toga raspali smo se u nastavku, ali svejedno uzeli srebro. 

Na sve to nadovezao se Modrić koji je osvojio nagradu za igrača prvenstva (Golden Ball). Nakon toga uzeo je UEFA-inu nagradu za igrača godine, FIFA The Best nagradu za najboljeg na svijetu i konačno Ballon d'Or. Čudo neviđeno i teško ponovljivo. 

Tenisači su nakon 2005. Opet osvojili Davis cup, a Dinamo je nakon 48 godina prezimio u Europi, čemu ćemo se posebno posvetiti. Strašna godina, za antologiju.