NACIONALNI STADION Većina čitatelja za gradnju, evo koliko su stajali stadioni u europskim državama

Gradnja nacionalnog stadiona spominje se već više od jednog desetljeća, dok se o rekonstrukciji Maksimira govori nekoliko desetljeća. 

Maksimirski stadion je u očajnom stanju te se sa sigurnošću može reći kako taj stadion nije primjeren za odigravanje utakmica Vatrenih, ali ni utakmica Lige prvaka i(li) Europske lige.

Priča o rekonstrukciji i gradnji novog stadiona Maksimira potječe iz 90-ih. Već se tada spominjao megalomanski plan gradnje maksimirskog stadiona koji je predviđao stadion sa 65 tisuća sjedećih mjesta. Bilo je predviđeno kako će se gradnja stadiona dovršiti do sredine 2000. godine. Na samim počecima postavljena su sjedala na istočnu i južnu tribinu, a za godinu dana srušena je i sjeverna tribina. Nakon toga su graditelji zaključili kako bi ipak i južnu tribinu trebalo srušiti pa su zaustavljeni radovi na stadionu.

U isto vrijeme gradonačelnik Zagreba postao je Milan Bandić, koji je u svibnju 2001. godine dao obećanje kako će se Maksimir izgraditi do kraja godine za cijenu od 15 do 20 milijuna njemačkih maraka (DEM). Stadion na kraju predviđenog roka nije bio ni približno gotov pa su rokovi stalno odgađani da bi u prosinac 2006. godine Bandić obećao kraj gradnje 2008. godine.

“Maksimirski stadion obnovit ćemo do 2015. Krov stadiona će se financirati putem međunarodnog natječaja. Južna i istočna tribina također će na natječaj, a rebalansom proračuna u 2014. osigurat će se sredstva iz proračuna za sjevernu i zapadnu tribinu”, rekao je zagrebački gradonačelnik u prosincu 2013. godine.

Stadion nikad u potpunosti nije rekonstruiran, a u međuvremenu su potrošeni deseci milijuna kuna samo za održavanje stadiona. Prije tri godine raspisan je i natječaj za dovršavanje Maksimira, a ukupna cijena koja bi se trebala potrošiti do kraja gradnje iznosi otprilike oko 280 milijuna kuna. Neke druge procjene također barataju stotinama milijuna kuna, pa i stotinama milijuna eura potrebnih za dovršetak, što Maksimir praktički "izbacuje iz igre". 

Čitatelji žele gradnju stadiona, ali postoje otpori

Sve izgledniji odlazak reprezentacije i Dinama s Maksimira otvorio je pitanje gdje bi se gradio nacionalni stadion. Predsjednik HNS-a Davor Šuker je na Skupštini HNS-a istaknuo kako je cijela situacija oko stadiona blizu realizacije i da ćemo za tri godine imati nacionalni stadion. "Neka svatko odradi svoj dio posla i nadam se da ćemo uskoro imati prekrasan stadion, a idealna je lokacija Blato. Idemo korak po korak, ali svi čimbenici zajedno. Možemo dobiti i namjenska sredstva od UEFE i FIFE, znamo i troškove po njihovim standardima," naglasio je Šuker.

No problemi s gradnjom nacionalnog stadiona su u tome što se velik dio javnosti protivi gradnji. Neki se protive jer smatraju da se zapravo Dinamu gradi stadion, drugi kažu da se ne isplati graditi stadion za dvije-tri utakmice Vatrenih, postoje također kritike i na cijenu gradnje, a posebno jaki otpori postoje u Splitu i Hajduku. Ipak, većina čitatelja portala Direktno je u odgovoru na anketi stava kako bi Hrvatska trebala dobiti nacionalni stadion. Čak 72 posto čitatelja je za gradnju.

Većina kritika se svodi na to da su projekti gradnje sportskih objekata u Hrvatskoj gotovo uvijek koštali previše novaca te da se nisu isplatili, a dio kritika se odnosi i na to da je potrebnije graditi nogometni kamp i ostalu infrastrukturu po cijeloj Hrvatskoj. Stanje nogometne infrastrukture u Hrvatskoj je zaista na lošoj razini. Osijek tek sad gradi novi stadion, Rijeka je "zapela" sa svojim projektom, dok je nedavna orkanska bura pokazala kako je Poljud u očajnom stanju. 

Veliki dio problema je u tome što je većina predloženih rješenja za gradnju nacionalnog stadiona izuzetno skupa. Tako je u listopadu 2006. raspisan međunarodni javni natječaj na kojem je odabrana ponuda AlpineBau teška 4,9 milijardi kuna, koje bi Grad Zagreb trebao isplatiti investitorima tijekom 24 godine.

Od projekta se odustalo nakon šest godina jer se zaključilo da se radi o preskupom projektu. Nakon toga se spominjao i projekt 'Plavog Vulkana' na Kajzerici koji bi imao otprilike oko 35 tisuća sjedalica, stajao bi oko 120 milijuna eura, a 70 posto troškova snosio bi Grad Zagreb. Nije poznata cijena predloženog projekta na Blatu, a jedino što se konkretnije spominjalo je navodna ponuda kineskih investitora za gradnju stadiona u Velikoj Gorici, koji bi koštao otprilike oko 50 milijuna eura, što je značajno jeftinija varijanta od ostalih predloženih.

Foto: Zagreb.hr

Cijene u europskim državama znatno niže

Zanimljivo je kako su cijene gradnje stadiona zadnjih godina u nekim europskim državama znatno snižene pa postoji niz primjera gradnji stadiona za manje od 50 milijuna eura. Po gradnji jeftinih stadiona prednjače Turci, Mađari, Nijemci i Austrijanci. Tako je najjeftiniji stadion turski Antalya Stadium izgrađen 2015. godine, a stajao je oko 35 milijuna eura. Kapacitet stadiona je oko 32 tisuća mjesta što je sasvim dovoljno za hrvatske uvjete. Stadion u turskom gradu Samsunu ima oko 35 tisuća mjesta, a cijena mu je bila nešto veća od 35 milijuna eura, dok je u turskom Eskisehiru stadion kapaciteta oko 34 tisuće ljude postigao također sličnu cijenu.

Postoji primjeri i klagenfurtske Hypo Group Arena (32.000 mjesta) koja je stajala samo 66,5 milijuna eura, a ciriški Letzigrund (31.000 mjesta) 80 milijuna eura. Spominjali su se i primjeri gradnje stadiona u Udinama, ali i Dnjipropetrovsku.

Poseban primjer su Mađari, koji doživljavaju pravu ekspanziju nogometne infrastrukture. Nedavno odigrana utakmica protiv Mađarske na Groupama Areni kapaciteta 23.700 sjedalica pokazala je kako se niti jedan stadion u Hrvatskoj ne može mjeriti s tim stadionom. Gradnja tog stadiona koštala je nešto skuplje nego stadioni u Turskoj, ali cijena također nije prešla granicu od 50 milijuna eura. Zanimljivo je kako Orbanova vlast potiče gradnju stadiona i ulaganja u sportske klubove putem poreznih olakšica za poduzetnike, što bi i za Hrvatsku bilo jednostavnije nego da država i prezaduženi Grad Zagreb ulažu u preskupe projekte upitne isplativosti. Naravno u cijelu priču bi se trebali uključiti HNS, UEFA, ali i europski fondovi kako bi troškovi za porezne obveznike bili minimizirani.

Foto: Wiki