Marko Milanović komentirao oca: 'Svatko od nas ima svoj križ, mene to ne dira'

Mladi borac dolazi iz Hrvačkog kluba Metalac te je netipičan teškaš. Naime, u deficitu je od 20 kilograma jer sa 110 kg nastupa u kategoriji do 130 kg. Sve ono što mu fali po pitanju kilograma nadoknađuje sjajnom koorinacijom i motorikom. A da se radi o kvalitetnom borcu svjedoči i činjenica da će u rujnu nastupati na U-20 Svjetskom prvenstvu.

"Ja sam s kilažom dosta stabilan i ne mogu reći da imam previše masti. Da mi je netko prije pet godina ponudio ove kilograme koje sada imam, ja bih ih prihvatio. Da mi netko ponudi da moram ostati bez jedne stvari između koordinacije, brzine, eksplozivnosti i 130 kilograma, ja bih se odrekao kilograma jer njih je najmanji problem dobiti. Uostalom, s 19 godina ti ne možeš imati kvalitetnih 130 kilograma niti ja to želim. Bio bih zadovoljan da kao senior imam 120 kg i da budem brz, eksplozivan i izdržljiv", rekao je Milanović.

Karijera mu za sad ide dobro. Lani je tako osvojio naslov seniorskog doprvaka Hrvatske, ali malo ga muče ozljede. "Koljeno sam zaliječio, no u trećem mjesecu ove godine otišao mi je labrum u kuku i onda su našli degenerativnu promjenu pa mi je predložen operativni zahvat nakon kojeg se možete relativno brzo vratiti u sport. Malo me bilo trta kad sam se ozlijedio, nisam znao što očekivati, no sad me to ne brine."

Foto: YouTube/Screenshot

U obitelji se prati sport

Milanović je za Večernji list otkrio i da on nije jedini obožavatelj sporta u obitelji. "Pa gledamo sve, naročito sportove koji su tog časa aktualni. Evo, pratili smo sada i košarkaše u Ateni, prati se Euro. Sve komentiramo, moji razumiju materiju sporta."

Roditelji, tvrdi Milanović, ozbiljno shvaćaju njegov sport i podržavaju ga u karijeri. "Svaki je sport mentalno težak, a naročito borilački, jer u njemu imate još i aspekt borbe. Vi u sportu razvijate odnos prema poslu, disciplinu, poštovanje starijih... Kroz sport učiš sve pa u bilo kojem aspektu života, kada naiđeš na neki problem, puno se više možeš emocionalno iskontrolirati. Naučiš da kada je nešto teško, samo treba raditi, da će problem proći i da će uslijediti nagrada."

"Logično je za hrvače da više dolaze iz radničkih obitelji. To su često djeca koja žive u predgrađima, koja žive aktivniji život, koja fizički pomažu obitelji i kao takva ona se bolje motorički snađu. Naravno, uvijek ima iznimki. Za gradsku djecu iz obitelji intelektualaca zna se reći da im je preugodno te da nemaju potrebu za nadmetanjem i dokazivanjem kroz sport. Iako sam odrastao u gradu, djeca i iz mog kvarta, pa tako i ja, dosta su se igrala, odlazili smo u šutu, svaki dan igrao se neki sport. No najbitnije je da ti nešto želiš jer onda više nije bitno tko si i što si", rekao je Milanović.

'Svatko od nas ima svoj križ'

Njegova karijera ima određenu dvojakost. Dosad je on bio sin predsjednika Milanovića koji se bavi hrvanjem, a sa sve većim uspjesima on će postajati odlični hrvač Milanović kojem je otac predsjednik države. "Ja se jesam i dosad isticao svojim rezultatima i nisam u oblacima. Svjestan sam ja tko sam i što sam i da se to može protumačiti dvojako, ali hrvanje to može iskoristiti za nešto pozitivno. Recimo, za promoviranje hrvačkog sporta, ali i sporta općenito, kao dokaz da možete uspjeti u sportu bez obzira na to iz kojeg ste sloja društva. Samo to treba htjeti i ništa se ne smije raditi napola."

"Ja sam svjestan da ću, što god da osvojim, ako osvojim, biti sin bivšeg premijera i aktualnog predsjednika države i da će me ljudi tako doživljavati. No svatko od nas ima svoj križ koji vuče i koji mu daje snagu u teškim trenucima. Mene to ne dira niti bih dopustio da mi to smeta."

Foto: HINA/Damir Senčar

Uvijek znao što hoće

Milanović tvrdi i da još od djetinjstva ne voli kad mu roditelji dođu gledati borbe. "To sam volio i kada sam bio mali, sa sedam-osam godina. Tada nisam bio svjestan ničega u političkom smislu. Ja to ne volim, već volim da sam s trenerom i timom s kojim idem na pripreme. To mi daje više borbenog mentaliteta na natjecanju i više mi paše. Ne volim da mi se miješaju te dvije životne sfere, više mi odgovara da sam u sportu sa svojim kolegama."

Milanovićev sin postigao vrhunski uspjeh u hrvanju: Hrvatska može biti itekako ponosna

Milanović je prvo započeo s džudom, ali prebacio se nakon toga prebacio se na hrvanje i od tog dana za njega nije bilo sumnje s čim se želi baviti kad odraste. I premda je obožavao Cro Copa ipak ističe da ne želi ulaziti u oktagon. "Volim gledati MMA, gotovo ga religiozno pratim, ali ne bih nikad otišao u MMA borce", zaključio je.