Je li Nadal najveći tenisač u povijesti?

Nadal je uzeo dva naslova na Australian Openu i Wimbledonu, dok je najbolji na US Openu bio četiri puta. Svoj prvi Grand Slam osvojio je još 2005. godine i to baš u Francuskoj. Nestvarno zvuči podatak da je osvajao Grand Slamove sa 17 godina razmaka.

U svojoj kolekciji ima i dvije zlatne olimpijske medalje. Jednu je osvojio 2008. u pojedinačnoj konkurenciji, dok je 2016. u Riju uzeo zlato u parovima. To je ostvarenje koje zasad nemaju ni Đoković ni Federer, iako je u tenisu olimpijsko zlato ipak više kozmetika.

U Davis cupu je Španjolsku pet puta doveo na svjetski tron. 36 puta osvajao je Masters turnire serije 1000 i po tom kriteriju bolji je samo Đoković koji je osvojio jedan elitni turnir više.

Sada se postavlja legitimno pitanje, je li Nadal najveći u povijesti ili je to možda Novak Đoković? Neki romantičari i dalje tvrde da je to Roger Federer, ali nažalost po njih, imaju slabe argumente. 

Ako krenemo od Federera, jasno je da je on osvojio 20 Grand Slamova, ali ima lošiji međusobni skor i od Đokovića i od Nadala, manje Mastersa, ali je drugi po broju tjedana na broju 1. 

Đoković je apsolutni kralj u broju tjedana na broju 1 i tu ga Nadal nikada neće dostići, dapače, od Nadala je tu bolji i Pete Sampras. 

No, Grand Slam turniri su ipak najvažnija kategorija, a tu Nadal ima već opipljivu prednost. Federer je gotov, on se službeno nije umirovio samo radi sponzora, ali njegova karijera je gotova, jer sa 41 godinom ne može biti među najboljima. Nadal i Đoković su ipak mlađi pet odnosno šest godina i oni još stignu osvojiti nekoliko GS turnira. 

Ako je Nadal najbolji po broju najvećih turnira, Đoković je najbolji po drugom kriteriju, a to su tjedni na broju 1, dok je pak Federer najbolji po ukupnom broju turnira. 

Mnogima suhoparne brojke nisu sve, već se gleda cijela slika. Pa je tako po eleganciji igre i nekakvoj općoj “voljenosti“ Federer nedodirljiv. On je esencija tenisa, šmeka, elegancije i finoće. Nadal je pak tipični “prašinar“ i defanzivac koji se snalazi i na drugim podlogama. Iako se godinama priča kako je gotov i kako su ga ozljede uništile, on se ne predaje. 

Tu je i Đoković, po meni drugi najveći ikad, koji ima šanse stići Nadala, ali mora podići razinu igre. Đoković je od svih njih najraznovrsniji, podjednako dobar na svim podlogama i ima bolji međusobni skor od obojice. Njegov je problem što ga mrzi publika u valjda svakom kutku svijeta, osim Srbije. 

Puno je uzroka tome, ali glavni je nekakva urođena nesimpatičnost koju on posjeduje, kao i činjenica da je često znao glumiti ozljede, biti bezobrazan prema publici i slično. No, sve je to dio Đokovića, on se u prošlosti hranio tom mržnjom sa tribina i mentalna snaga je njegov forte. 

Što se tiče budućnosti, teško je nagađati što se može dogoditi. Bitka će se voditi između Nadala i Đokovića, a vrijeme će pokazati tko će izaći kao najbolji ikad. Zasada je to ipak Nadal, jer je broj Grand Slam titula ipak glavni kriterij kod odluke.