Legenda Hajduka o zadnjoj utakmici sa Zvezdom: 'Samo šest dana ranije bio je masakr u Borovu'

U karijeri je igrao samo za dva kluba, mostarski Velež i Hajduk, a najčešće ulicom hoda u trenirci Bayerna iz Münchena. "Živim u Njemačkoj već 32 godine i logično je da navijam za najbolji i najuspješniji klub te zemlje. Sestra mi se udala 1969. godine u Münchenu. Ovu trenirku mi je sin poklonio za jedan rođendan i zato je s ponosom nosim", rekao je.

Priznao je kako bi bio najsretniji da je postao pjevač, a ne nogometaš. "Stadion Veleža bio mi je 100 metara od kuće. U obitelji su već svi igrali nogomet kad sam se rodio. Brat Džemal, dva rođaka, svi su oni počeli u Veležu pa sam i ja pokušao. Htio sam biti veznjak, ali na kraju sam cijelu karijeru bio obrambeni igrač", priznao je legendarni nogometaš.

S bratom je na kraju odigrao samo jednu utakmicu u istom dresu. Od nogometa se i u njegovo vrijeme moglo dobro živjeti. "Svaki igrač imao je automobil, stan, vrlo brzo se rješavala egzistencija. Moj otac je radio kao vozač autobusa 45 godina. Njemu je trebalo 25 godina rada kako bi zaradio za stan. Imao je petoro djece, a meni je trebalo šest godina da dobijem stan", otkrio je.

Tragična smrt kćeri

Bio je kućni prijatelj Blaža Sliškovića te je zbog toga došlo do brzog dogovora s Juricom Jerkovićem da prijeđe u Hajduk. "Život u Splitu bio je super. Šteta što nije dugo trajalo, zbog rata. Kad sam došao u klub već je mirisalo na probleme, ali nitko nije očekivao da će doći do rata. Liga je bila prekinuta i nisam mogao živjeti u Splitu, a da ne igram", rekao je.

Igrao je zadnje finale jugoslavenskog kupa između Hajduka i Crvene Zvezde. "Nisam trebao igrati tu utakmicu. Samo dva dana prije finalne utakmice Kupa sahranio sam svoju desetomjesečnu kćerkicu koja je nastradala u saobraćajnoj nesreći. Supruga mi je bila tada u bolnici i nije imala pojma da je malena umrla. Morao sam najprije ženi u bolnici reći da je Romana poginula", otkrio je za Večernji list.

Srpski redatelj nazvao Hajduk poluudbaškim klubom: 'Dinamo zbog jednog nije mogao biti prvak'

Žena mu je tada rekla da nije normalan jer ide igrati. "Bilo je to jače od mene. Trener me molio da igram. Igrao sam uz Alena Bokšića i to mi je bila čast. Samo šest dana prije tog beogradskog finala u Borovu Selu je ubijeno i masakrirano 12 hrvatskih policajaca. Zbog tog masakra igrači Hajduka su u finalu igrali s crnim florom na rukavima", kazao je.