Kovačić i Kramarić nisu za prvih 11, Petković i Brozović jesu

Na golu je nedodirljiv Dominik Livaković. Čuvar mreže Dinama pokazuje iz utakmice u utakmicu svoju kvalitetu i možemo reći da je on jedna od najvećih konstanta u reprezentaciji.

Zamjena mu je Ivo Grbić. Njegov transfer od sedam milijuna eura iz Lokomotive u Atletico Madrid dovoljno govori. Nije bio dobar Hajduku, ali je Atletico Madridu. Dok u Hajduku brani serijski kikser Josip Posavec, Lokomotiva se okoristila preko Ive Grbića, a u konačnici i naša reprezentacija.

U obrani su Ćaleta Car koji je pomilovan nakon što je izbjegavao igranje u mladoj reprezentaciji i koji igra sve bolje u zaista ozbiljnom klubu kao Marseille. Tu je i Dejan Lovren koji je pametno odlučio da ne želi "grijati" klupu u Liverpoolu i otišao je u Zenit. Slabija liga i klub, ali opet dovoljno jaka liga i on tamo ima sigurno mjesto.

Tu je još i Tin Jedvaj čija se karijera ne razvija kako se planiralo, ali je svejedno u pitanju polivalentan branič koji može pokriti poziciju desnog beka u nedostatku Šime Vrsaljka. Uz njega tu je "ratnik" iz Donjeg Miholjca, Domagoj Vida. Možda i naš najbolji obrambeni igrač, iznimno požrtvovan i agresivan branič koji zaslužuje veći klub od Bešiktaša.

Uremović i Škorić su ipak u statusima zamjena, ali šteta je da nema ozbiljnog stopera Pongračića kojeg vidim u budućnosti u prvih 11.

Na lijevom beku je siguran Barišić koji je sve bolji, ali zamjena mu je dosta "tanka". Melnjak po mom sudu nikako nije klasa za reprezentaciju i tu bi izbornik mogao radije isprobati Bradarića ili Sosu, a Melnjak je sa 27 godina već formiran igrač.

U sredini nema Modrića i Rakitića, pa će igrati neki drugi i neki mlađi. Jasno, prva zvijezda je sjajni Nikola Vlašić. Dečko koji je proizvod svoje vlastite obitelji i iznimno posvećenog oca Joška pokazuje kakva je klasa u Rusiji. Nije ni čudo da ga Napoli želi dovesti za 30 milijuna eura. Radi se o sjajnom i opasnom veznjaku koji puno zabija iz drugog plana i koji može doslovno sve.

Tu je naravno i naš najskuplji igrač, Marcelo Brozović. Iako je izvan terena imao nekih nepodopština, nema spora da je on naš glavni defenzivac u vezi i jednostavno fantastičan igrač. Brozović je opasan po gol, dobar defenzivno i može trčati koliko god treba, naizgled se ne umarajući.

Pored njih otvara se pitanje trebaju li igrati Mario Pašalić ili vječni talent Mateo Kovačić? Iako mediji Kovačića guraju u prvih 11 i pišu kako se preporodio u Chelsea-u, ja osobno to ne vidim. Kovačić i dalje igra na sigurno, dodaje prvom do sebe i ne preuzima skoro nikakav rizik. Nije sporno da on zna, ali naprosto to ne pokazuje. To se možda u Chelsea i cijeni, jer je to takva momčad kojoj treba stabilan dodavač na centru, ali u Hrvatskoj to nije dosta.

Kovačić je dosada imao već dosta prilika, a Pašalić nije niti jednu. Pašalić se u Atalanti itekako dokazao ove sezone i bez obzira što je možda malo spor za današnji nogomet, on to nadoknađuje golovima iz drugog plana. Brojke golova koje ima Pašalić u jednoj sezoni (ili Vlašić) veće su nego Kovačić u cijeloj karijeri poslije Dinama. I to je gola činjenica.

O Perišiću ne treba puno riječi trošiti, radi se o našem prvom krilu i jednom od najboljih igrača. Perišić je "zvijer" i tu nema rasprave. Jedino ako ga Dalić poštedi radi umora, onda može biti na klupi, u protivnom on je unutra.

Ista je priča i za Rebića. Nakon malo problema, oživio je karijeru u Milanu na spektakularan način i on je siguran u prvih 11 i siguran je i za narednih nekoliko godina među Vatrenima.

Josip Brekalo stalno je “tu negdje“, ali imam dojam da on mora hitno promijeniti klub. Prvo, u Wolfsburgu stagnira već neko vrijeme. Drugo, Wolfsburg nije klub top ranga u kojem bi on i mogao "prežvakati" klupu. Kada igra u mladoj repki, Brekalo je perfektan, stoga se u njemu krije klasa, samo je pitanje u kojem će to klubu pokazati.

Što se napada tiče, neki mediji i analitičari guraju Andreja Kramarića u prvih 11. Po mom sudu on zaslužuje samo biti zamjena Petkoviću. Prvo, ako igramo s jednom špicom, taj igrač mora moći zadržati loptu okrenut leđima i mora biti jak u skoku. Kramarić nije taj, niti je visok, niti jak, niti dobar skakač. On je dobar dribler i dobar je kao povučeni napadač uz glavnu špicu, ali ne u sustavu 4-2-3-1. Bruno Petković se puno bolje uklapa u takav sustav naše reprezentacije i smatram da je jednostavno bolje rješenje. Jači je u duelu, jači je na lopti, tehnički su tu negdje obojica, s time da je Petković možda za nijansu tehnički jači. Kramarić je definitivno učinkovitiji strijelac, Petković svakako bolji asistent, ali Kramarić ima jednu veliku manu, a to je škrtost.

Toliko sam puta gledao utakmicu u društvu i Kramarić jako često ne želi dodati i pokušava sam završiti akciju, a to nije dobro. I Petković voli često "cariniti" loptu, ali ni blizu Krame. Ako bi se radilo o sustavu s dva napadača, onda bi igrala obojica, ali ako igramo s jednim, po meni je Petković bolje rješenje.  

Naravno, završna odluka je na izborniku Daliću, te on mora izabrati ono najbolje, a dosada je pokazao da je majstor u tome.