NEVJEROJATNA SPORTSKA I ŽIVOTNA PRIČA

Jimmy Lyggett: Kako je tamnoputi Amerikanac iz Philadelphije postao izbornik boksačke reprezentacije NDH

Autor

Robert Krnjić

Teškaši Filip Hrgović, Alen Babić i Petar Milas svojim su nastupima obnovili interes šire hrvatske sportske javnosti za boksom. Potaknuti novim uzletom boksa u Hrvata, osobito onog teškaškog, podsjećamo na nevjerojatnu priču o osebujnom i karizmatičnom sportašu za kojeg možemo reći da je postavio temelje zagrebačkog i hrvatskog modernog boksa.

20.09.2021. u 07:15
Ispiši članak

Ljudski život vrlo je nepredvidiv i kao takav ponekad piše scenarije sastavljene od gotovo nezamislivih fragmenata. Neke životne priče kombiniraju naizgled nespojive faktore i predstavljaju niz nevjerojatnih događaja.

Jedna od takvih životnih priča je i ona Jimmyja Lyggetta, afroameričkog boksača koji je svojevremeno obnašao dužnost trenera i izbornika boksačke reprezentacije Nezavisne Države Hrvatske te ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog boksa.

Lyggett je rođen 1897. godine u crnačkoj četvrti u Philadelphiji, najvećem gradu američke savezne države Pennysilvanije. U ranoj životnoj dobi, bijeg od socijalno-egzistencijalnih problema kojima je bio okružen potražio je u boksu. Mladi Lyggett je za "plemenitu vještinu" bio nadareniji od svojih vršnjaka pa je tako sa svega 17 godina odradio prvi profesionalni boksački meč, da bi tri godine kasnije osvojio Prvenstvo Sjedinjenih Američkih Država u teškoj kategoriji za crne boksače.

Naime, rasna segregacija u SAD-u tada nije dozvoljavala mečeve između boksača različitih rasa, a to se poglavito odnosilo na najkvalitetnije tamnopute boksače koji su predstavljali ozbiljnu prijetnju bijelim boksačkim prvacima.

Bijeg od rasne segregacije

Godine 1918. nokautiravši Eddieja Palmera osvojio je naslov svjetskog boksačkog prvaka, ali opet u konkurenciji "obojanih" boksača. Lygget je bio svjestan svoje boksačke kvalitete i žarko ju je želio potvrditi na način da postane i službeno najbolji boksač na svijetu, neovisno o rasi, neprikosnoven i priznat od svih. Ogorčen rasnom diskriminacijom i vođen sportskim ciljem kojeg si je zadao, sa skromnom ušteđevinom u džepu, iz SAD-a je, brodom preko Atlantika, otputovao na europski kontinent.

Po dolasku u Europu, Lyggett se nastanio u Njemačkoj gdje se borio u različitim težinskim kategorijama. S vremenom je stekao značajnu reputaciju u boksačkim krugovima i nastupao u mečevima protiv Talijana Giusseppe Spalle, Danca Chica Nelsona te Nijemaca Rudolfa Arndta, Hansa Breitenstreatera, Waltera Buckszuna, Kurta Prenzela, Adolfa Seybolda, Rudija Wagnera i Adolfa Wiegerta.

Mečevi s Maxom Schmellingom

Osobitu popularnost donijela su mu dva meča s boksačkom zvijezdom toga vremena Maxom Schmellingom koji je u razdoblju između dva svjetskog rata slovio za daleko najboljeg europskog boksača.

Prvi meč između Lyggetta i Schmellinga održan je 26. prosinca 1924. godine u Koelnu, a njemački boksač odnio je pobjedu na temelju sudačke diskvalifikacije protivnika u drugoj rundi. Amerikanac je protestirao protiv sporne odluke sudaca budući da je Schmellinga imao u nokdaunu, ali njegovi protesti nisu urodili plodom.

Godinu dana kasnije, u njemačkoj prijestolnici i na opće oduševljenje boksačke publike, Lyggett i Schmelling opet boksaju. Drugi meč završio je neriješenim rezultatom, a Lygget se ponovno osjećao pokradenim smatravši da je pokazao više od boksača koji će kasnije postati europski i svjetski prvak i čiji će epski mečevi s "Crnim bombarderom" Joeom Louisom do danas, po mnogima, ostati neki od najboljih i najznačajnijih mečeva u povijesti teške kategorije boksa.

Iako Schmellinga nije pobijedio, ti mečevi donijeli su mu golemu slavu, a na poziv Schmellingova menadžera, Lygget je postao čak i sparing partner velikom njemačkom boksaču  što mu je višestruko osiguralo egzistenciju.

Susret s Ružom i dolazak u Zagreb

Prijelomni trenutak u životu Jimmyja Lyggetta dogodio se tijekom njegovih proputovanja Europom kad je u Beču upoznao ljubav svog života - Hrvaticu Ružu. S njom je ubrzo sklopio brak i na njen je nagovor tridesetih godina doselio u Zagreb koji je tada bio dijelom Kraljevine Jugoslavije. Bračni par Liggety stanovao je na raskrižju Kačićeve i Klaićeve ulice.

Nakon što je uplovio u bračnu luku i preselio se u Zagreb, Jimmy je objesio rukavice o klin i okončao svoju profesionalnu boksačku karijeru te se odlučio okušati u trenerskom poslu. U tom je razdoblju bio učitelj mladim boksačkim nadama u gotovo svim klubovima koji su tada postojali u Zagrebu. Trenersku karijeru započeo je u Croatiji Zagreb, a radio je još i u Herkulesu, Makabiju i Radniku, da bi na koncu otvorio i privatnu školu boksa u Ilici, iznad knjižare "Kugli".

Nakon nekog vremena upoznao je ugostitelja Bednjanca koji je imao ugostiteljski objekt na križanju Frankopanske i Varšavske ulice, a čiji je sin bio boksački entuzijast i Jimmyjev učenik. Poznanstvo Lyggetta s Bednjancima rezultiralo je time da je stariji Bednjanec odlučio svoje skladište robe u Preradovićevoj ulici ustupiti Amerikancu. Tako je nekadašnje skladište pretvoreno u dvoranu s boksačkim ringom i svom pripadajućom opremom. Od tog trenutka trenerska karijera Jimmyja Lyggetta doživljava pravi procvat, a dokaz tome je i ogroman interes hrvatske mladeži za boksom za koja je u sve većem broju počela dolaziti na treninge i učiti od Amerikanca.

Tih dana Lyggett je, zahvaljujući svojim trenerskim, ali i ljudskim, kvalitetama, uživao veliku popularnost u Zagrebu, a najveća potpora bila mu je supruga Ruža koja je s njim u dvorani provodila veliki dio vremena. Kad ne bi trenirao svoje učenike i provodio vrijeme sa suprugom, Amerikanac se družio s drugim boksačima i trenerima u gradskim kavanama i restoranima, primjerice u hotelu Esplanadi ili u kultnoj zagrebačkoj kavani Corso.

"Ako želimo opisati Jimmya, onda prije svega treba naglasiti da je bio čovjek, a zatim izvrstan demonstrator boksačkih vještina. S obzirom na to da je tek natucao hrvatski jezik pa je uglavnom govorio simpatičnom kombinacijom engleskog i njemačkog jezika, s pokojom  riječi hrvatskog, njegovi učenici su, kako bi nadoknadili nedostatak verbalnog razumijevanja, očima gutali njegove pokrete i bezbroj ih puta ponavljali. Upravo takvim metodama demonstracije isticala se njegova sposobnost prenošenja znanja na mlade. Njegovo držanje i ponašanje uvijek je bilo šampionsko", napisao je o Lyggettu u jednom od svojih tekstova hrvatski boksač Milan Maglica.

Uspostava NDH i preuzimanje boksačke reprezentacije

Nakon 10. travnja 1941. godine i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, Lyggett, kao tada najbolji i najtraženiji boksački trener u državi, prihvaća ponudu prvog čovjeka nacionalnog sporta, ustaškog povjerenika Miška Zebića i preuzima vođenje šakačke, odnosno boksačke reprezentacije NDH te postaje njezin trener i izbornik. Amerikancu je dodijeljen zadatak da pripremi momčad za nastup na Olimpijskim igrama u Londonu 1944. godine koje, zbog rata, nikad nisu održane. Unatoč tome, produkti njegova rada s reprezentacijom bili su mjerljivi budući da su hrvatski boksači redovito pobjeđivali boksače iz Italije, Njemačke, Mađarske, Slovačke, Rumunjske i ostalih država.

U sportskim krugovima bilo je uvriježeno mišljenje kako je Lygget značajno unaprijedio hrvatski boks i podigao ga na jednu novu, dotad neviđenu, razinu.

"Kroz njegove je ruke prošlo između 60 i 70 ozbiljnih sportaša i nebrojeno mnogo početnika. Zbog njegova poznavanja boksa i trenerskih sposobnosti svi su ga željeli imati u kutu za vrijeme borbe. Uvijek je promatrao protivnike i proučavao njihov stil do najsitnijih detalja. Bio je fascinantan čovjek i boksač. Nikad nije povisio ton na svoje učenike. Kada ga ne bi bilo u kutu, nitko nije bio zadovoljan, ni boksači ni tadašnji dužnosnici koji su promatrali borbe. U njegovo vrijeme boksačke dvorane uvijek su bile krcate i tražila se karta više", rekao
je za Jutarnji list Zvonimir Bušić, autor knjige "Šampioni hrvatskog i svjetskog boksa".

Dakle, Jimmy je Lygget iz SAD-a, države koju danas poimamo kao "obećanu zemlju" koja nudi priliku i slobodu svakome, osobito migrantima koji je u nju dolaze sa snovima o boljoj budućnosti, između dva svjetska rata doputovao u društveno-politički vrlo turbulentnu Europu i svoju potpunu boksačku i životnu afirmaciju doživio u državi koja je imala rasne zakone i koja je do posljednjeg trenutka Drugog svjetskog rata ostala na strani Trećeg Reicha. Faktografski podatak da je Lygget, tamnoputi Amerikanac iz Philadeplphije, bio trener i izbornik boksačke reprezentacije NDH predstavlja potencijalno najnevjerojatniju sportsku činjenicu iz vremena Drugog svjetskog rata.

O fascinantnoj životnoj priči američkog boksača i trenera hrvatski redatelj i scenarist Oktavijan Miletić, kojeg se smatra utemeljiteljem hrvatske kinematografije, snimio je kratkometražni film. Posljednje dvije godine još jedan hrvatski redatelj i scenarist, Pavo Marinković, također radi na filmu koji se bavi istom temom. Marinković je film koji će nositi naslov "Jimmy L." za Večernji list okarakterizirao kao "dramu koja tematizira ljubav, ambiciju i politiku". Unatoč šarmantnim i duhovitim momentima, bit će to ozbiljan film o teškom vremenu punom iskušenja iz jedne nikad viđene perspektive", rekao je Marinković.

Povratak u SAD

Po završetku rata, 1945. godine, Lygget se na bratov poziv odlučio vratiti u Ameriku. Toj odluci doprinijela je i njegova skepsa prema komunizmu. Na put je krenuo sa svojom voljenom Ružom, a iz Zagreba su najprije stigli u Italiju odakle su trebali krenuti dalje brodom prema SAD-u. Međutim, čekanje ukrcaja na brod se poprilično odužilo i u tom razdoblju Ruža je umrla. Shrvan zbog gubitka supruge, slomljena srca i lišen želje za bilo kakvom participacijom u javnom životu, Lygget se vratio u Ameriku gdje je ostatak života proveo u potpunoj anonimnosti.

Prema pisanju američkog časopisa "Ring" Jimmy Lygget preminuo je 1955. godine u gradu iz kojeg je i krenuo u svoju veliku sportsku i životnu pustolovinu – u Philadelphiji.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.