Je li Đoković zaista najveći tenisač ikad?

Za početak važno je istaknuti jedan "disclaimer", a taj glasi da je kod ovakvih stvari iznimno bitan nečiji subjektivni dojam, a potpisnik ovih redova nikad nije bio preveliki fan Đokovića u smislu ponašanja, izjava i općenito slike "na van" koju daje. No, subjektivni dojam je jedno, a brojke sasvim drugo.

Kada se one gledaju, prvi i osnovni kriterij broj je osvojenih Grand Slam titula. Tu je Đoković na 22, kao i Rafael Nadal, a treći je Roger Federer s 20. Koliko je "velika trojka" dominantna najbolje pokazuje da je najveći igrač 90-ih, Pete Sampras, ostao na "samo" 14 Grand Slamova na četvrtom mjestu.

Drugi kriterij je broj tjedana provedenih na broju 1. Tu je Đoković prvi s nestvarnih 376 tjedana, drugi je Federer s 310, a Nadal je tek šesti s 209. Ranije spomenuti Sampras je treći s iznimno respektabilnih 286 tjedana.

S 35 godina Đoković je najmlađi od spomenute velike trojke i kao takav ima i najveće šanse karijeru završiti kao najtrofejniji među njima. Od 22 Grand Slama, 10 ih je osvojio u Melbourneu, sedam u Wimbledonu, tri na US Openu i dva na Roland Garrosu. Svaki je Grand Slam osvojio barem dvaput, a do lanjskog Australian Opena bio je jedini u Open eri kojem je to uspjelo dok mu se nije pridružio Nadal.

Ovo mu je ukupno 93. titula karijere, a uz 22 Grand Slama, osvojio je i šest ATP finala na kraju godine, uključujući izdanje lani kada je izjednačio rekord Federera. Ima i 38 titula na turnirima Masters serije, najviše u povijesti, a jedini je igrač koji je osvojio svih devet turnira tog ranga, i to dvaput.

Njegov omjer u karijeri trenutačno je 1043-206, što daje učinak od nevjerojatnih 83,5 posto pobjeda. Protiv Nadala ima vrlo izjednačeno rivalstvo i vodi 30-29, dok je protiv Federera završio s još boljim omjerom 27-23.

Rafael Nadal dakle dijeli s Đokovićem prvi kriterij, jako zaostaje u drugom, ali je tu negdje po ukupnom broju turnira (92) i po broju Mastersa (36). Nijednom nije uzeo Masters na kraju godine, ali zato ima četiri Davis Cupa (Đoković jedan) i olimpijsko zlato koje Srbin nema.

U karijeri ima omjer 1068-220, dakle, 25 pobjeda više od Đokovića, ali malo slabiji učinak od 82,9 posto. Protiv Novaka ima blago negativan omjer 29-30, ali protiv Federera je uvjerljiviji nego Srbin, pobijedio ga je 24 puta uz samo 16 poraza.

Treći po brojkama je Federer. On je završio karijeru s 20 GS turnira, na turnirima Masters serije zaustavio se na 28 titula, ali ukupno je osvojio čak 103 naslova, više od dvojice najvećih rivala. Na ATP finalu je, kao i Đoković, pobijedio šest puta.

I on je jednom uspio osvojiti Davis Cup sa Švicarskom (2014.), ali nema olimpijsko zlato u pojedinačnoj konkurenciji.

Karijeru je završio s omjerom 1251-275, odnosno učinkom od 82 posto, ali u okršajima s najvećim rivalima ga je kvario. Protiv Đokovića je imao 23-27, a protiv Nadala 16-24.

Zapravo je taj međusobni negativan skor s ostalom dvojicom dosta indikativan, a indikativan je i najmanji broj Mastersa.

Brojke kažu da je Đoković ipak najveći, ali dojam je drugačiji. Njega publika nikad nije voljela kao Federera, a niti Nadala. Skandali u i oko terena, kao i općenita nesimpatičnost prate ga godinama i to se neće promijeniti.

Pitanje je kako će ga povijest pamtiti? Hoće li se uvijek uzimati kao referenca ili će ostati na vrhu samo statistike, a za sve ostale će Mr. Tenis, odnosno Federer ipak biti najveći? Vrijeme će pokazati, ali i to koliko će još Nadal i Đoković toga osvojiti. Ako recimo Đoković dođe na 26, 27 Grand Slamova, onda je priča završena.