ISTRAŽILI SMO Znate li koliko zarađuju nogometaši u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi?

Hrvatski nogometni savez u 2018. zaradio je vrtoglavih 435.5 milijuna kuna. Najunosnija godina u povijesti hrvatskog nogometa što se tiče prihoda imala je određeni značaj da se neke stvari promijene. U Osijeku se gradi Pampas - najmoderniji hrvatski stadion, na Maksimiru se gradi cijeli nogometni kompleks, a i priča oko nacionalnog stadiona poprima svoje završne oblike. No što je s onim marginama hrvatskog nogometa odnosno igračima koji igraju u nižim hrvatskim ligama s plaćama koje dodiruju dno?

Primjerice, stanje s plaćama u 1. HNL je prilično neravnomjerno. U Dinamu godišnje neto plaće udarnih jedanaest igrača u rasponu su od 2,2 do 6,3 milijuna kuna što bi značilo da prosječni Dinamov igrač zarađuje oko 375 tisuća kuna mjesečno. Kod Hajduka Rijeke i Osijeka ta je brojka već upola manja, a kod ostalih klubova iz 1. HNL i do sedam puta manja. 

No situacija u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi znatno je drugačija. Prema podacima koje nam je dostavio Hrvatski nogometni savez za 2018. godinu, prosječna neto plaća nogometaša u 2. HNL iznosi između devet i jedanaest tisuća kuna mjesečno. 

Što se tiče Treće hrvatske nogometne lige, podaci nam nisu dostavljeni jer kako iz HNS-a kažu, nogometaši sklapaju isključivo stipendijske ugovore i može ih se sklopiti maksimalno pet u jednom klubu. Ukupno ima 35 ugovora na 72 kluba u 3. HNL.

No iz jednog izvora doznali smo da prosječno zarađuju između četiri i četiri i pol tisuće kuna mjesečno i to samo neki igrači, ostala većina igra "za gušt".

HNS je u svom odgovoru na naš upit naglasio kako oni novac raspoređuju na 1. i 2. HNL i da 3. HNL nije u tom okviru .

Usporedbe radi, u petoj austrijskoj ligi igrači zarađuju oko pet tisuća kuna (s bonusima i do sedam), dok su u trećoj ligi te brojke oko 21 tisuće kuna ( s bonusima i premijama i do 25 tisuća). Prva i druga austrijska liga za hrvatske prilike druga je dimenzija s kojom se jedino Dinamo može mjeriti.

Bez poticaja nema napretka

Naravno, to sve utječe i na kvalitetu igre u svakoj pojedinoj hrvatskoj ligi, ali što je još važnije od toga zatvaraju se vrata mnogim talentima koji se ne uspiju domoći onih konkretnih ugovora s klubovima pa odustaju od nogometa i time je hrvatski sport na velikom gubitku. 

Veliki je problem i neravnomjernost plaća u 1. HNL. Kao što smo ranije istaknuli, slabiji klubovi ne mogu financijski pratiti tempo vodeće četvorke pa je stoga gotovo nezamisliv scenarij da u bližem, ali ni u daljem vremenskom periodu budu konkurentni za nešto više.

Sva ta disperzija u hrvatskom nogometu dovodi do jasnog rangiranja klubova, kako u 1. HNL, tako i u ostalim nižim ligama. One momčdi koje imaju bolju financijsku situaciju uspjet će prikupiti talente iz drugih klubova koji će "trbuhom za kruhom" potražiti sebi bolje i kvalitetnije okruženje, a ti isti klubovi i dalje će trunuti na začeljima ljestvica, a kome je to u interesu?

Tužna realnost je takva da ti isti niželigaški klubovi ne mogu ni unovčiti većinu tih igrača koji odlaze jer se ne radi o profesionalnim ugovorima pa igrači slobodno prijeđu u bolje okruženje u potrazi za pravom prilikom.

S obzirom na ovakav scenarij, ne možemo govoriti o napretku niželigaških klubova, njihovom uzdizanju na razinu na kojoj bi ta liga bila gledljiva i za šire mase, a ne samo za obitelji i prijatelje igrača.