IPAK SE MOŽE Ratni izbjeglica, sin pastira i dečko iz siromašne obitelji danas je najbolji na svijetu

Luka Modrić pokazao je kako nije sve rezervirano za film, već se mnogo toga može i zaista dogoditi. Osobno, prvi put sam za Modrića čuo 2005. godine.

Dinamo je imao grozomornu godinu, a Inter iz Zaprešića gazio je HNL-om. Modri su na polusezoni odlučili Modrića povući natrag u Maksimir, ali nije pomoglo u ostvarenju boljeg rezultata. Tada se vidjelo kako je Modrić okretan, jak na lopti i klasični španer. Mene je podsjećao na bivšeg njemačkog veznjaka Hasslera, iako ima kod njega puno miksa Inieste i Xavija.

Tko bi znao da će taj omaleni plavokosi veznjak danas biti najbolji na svijetu? Imao je užasno težak put. Bježao je od rata, Srbi su mu ubili djeda, povlačio se po hotelima koji su služili za prihvat izbjeglica, a obitelj mu je bila vrlo siromašna.

Upravo ga je to odredilo, jer se sam probio svojim radom, željom i odricanjem, ali i vizijom nekih ljudi. U Hajduku su ga otpisali uz nešto u stilu “vrati se dogodine”, a kuloari kažu kako je proglašen malim i žgoljavim.

Sreća pa ga je tadašnji trener Bašić povezao s Dinamom i Zdravkom Mamićem. Mamić je oduvijek imao nos za prepoznati talent i uzeo je Modrića pod svoje te uz Bašića ima najveće zasluge za ovo što je Luka danas.

Kada je Bašić preminuo 2014., Modrić je već bio megauspješni igrač Reala. Nije poslao kurtoazni brzojav sućuti, nego je u klubu dogovorio i inzistirao da ode na sprovod. Poletio je privatni avion na relaciji Madrid - Zadar i Luka je bio na sprovodu. To je odlika velikog čovjeka.

Što reći tek za njegov nogomet? U Dinamu je eksplodirao i preuzeo ulogu koju je trebao imati Niko Kranjčar, ali Luka je, za razliku od Kranjčara, bio gladan, željan, motiviran.

Iako su po sirovom talentu bili tu negdje, pogledajte gdje je danas jedan, a gdje drugi? Inače razlika između njih je devet mjeseci. Kranjčar je imao sve, poznato ime, bogatu obitelj, oca koji ga je 'gurao' i već s 18 godina bio je kapetan Dinama. Luka se za to vrijeme borio sa kostolomcima u BiH Premijer ligi, a kasnije je često znao reći “tko preživi bosansku ligu, taj mora uspjeti”.

Preko Dinama, Tottenhama i Reala dosegao je zvjezdane visine i konačno prekinuo duopol Messija i Ronalda koji su 10 godina uzimali nagradu FIFA-e, nevezano kako se zvala (od FIFA World Player, preko FIFA Ballon d’Or, pa do FIFA The Best).

Luka je imao strašnu godinu, od četvrte Lige prvaka, preko srebra s Hrvatskom i kao takav idealan je bio za prekid dominacije strašnog dvojca. Konačno, prekinuta je i jedna dosta nepravedna tradicija da se nagrađuju samo golgeteri.

Napokon je netko honorirao veznjake, jer je meni nevjerojatno da Iniesta ili Pirlo nisu tu nagradu osvojili. Uzmimo za primjer Wesleya Snejidera iz 2010.

Kao i Modrić ove godine, uzeo je srebro sa Nizozemskom na SP-u, zatim dodao Ligu prvaka s Interom, opet kao Modrić. Uz sve to uzeo je i talijansko prvenstvo i Kup, i osvojio – ništa. Nije čak među top 3 ušao. Modrić je ispravio tu nepravdu.

Kada je u pitanju godina Svjetskog prvenstva, ipak se gleda najviše što si tamo napravio. Tako je 2006. Cannavaro uzeo nagradu isključivo zbog toga, a ove godine Modrića je srebro gurnulo na vrh.

Naravno da klupski kontinuitet i sjajni rezultati u svemu pomažu, ali SP je ipak najvažnija stvar.

Modrićev život i karijera idealan su predložak za dobar film, a najbolje od svega – još će Luka neko vrijeme igrati.

Ima još dvije godine ugovora s Realom, vodit će Hrvatsku na Euru 2020, a osobno bih ga volio vidjeti i u Kataru 2022. Tada će imati 36 godina i ako bude zdrav i voljan, pa makar bio i rezerva mlađima, zašto ne?