LIGA PRVAKA
Inter je bio ravnopravan, ali promašeni ziceri i loš sudac su ih uništili
Da je Manchester City objektivno najbolja momčad Europe, znalo se i ranije, a sada je to i službeno. No milanski Inter pokazao je da se i protiv njih može, pa i ne samo to. Interova igra u finalu primjer je taktičke zrelosti i masterclass Simonea Inzaghija.
Talijanski strateg sjajno je postavio igru, potpuno otupio napad Engleza i držao utakmicu u egalu. U prvom poluvrmenu nije bilo nekih šansi osim jedne izrazite Erlinga Haalanda, a isticao se samo očajni poljski sudac Szymon Marciniak koji je donio barem pet pogrešnih odluka, sve na štetu Intera.
U nastavku utakmice gledamo istu priču, City ima terensku nadmoć, ali ne i čiste šanse. Dapače, pravu šansu imao je Barella kada je loše pucao na prazan gol, a zatim i Lautaro Martinez kojem je Ederson obranio top šansu.
I onda je City poveo, naizgled ni iz čega. Jedna odbijena lopta dolazi do Rodrija, on zabija i to je bilo 1:0.
Nakon toga na scenu stupa Romelu Lukaku. Igrač kojeg se često proziva zbog promašaja sada je učinio baš to. Prvo je Dimarco pogodio stativu koja je spasila City, a onda je Lukaku spriječio izjednačenje jer je zasmetao svom igraču.
Nakon toga Gosens ubacuje, a Lukaku sa dva metra promašuje prazan gol, odnosno pogađa Edersona u nogu.
I konačno, na kraju susreta, u zadnjoj minuti, Inter ubacuje iz kornera, slijedi udarac pod gredu, a opet to vadi Ederson, zasigurno igrač utakmice.
Tako je City konačno uspio doći do titule koju toliko čeka, a tragičar susreta je Romelu Lukaku koji se opet osramotio, nešto slično kao protiv Hrvatske na prošlom Svjetskom prvenstvu.
Negativnu ocjenu zaslužuje i sudac Marciniak koji je očito podkapacitiran za ovu razinu nogometa. Loše procjenjuje duele, pušta igru kad ne treba i nema ujednačen kriterij niti jasan stav na terenu.
Cityu je ovo prvi naslov prvaka Europe, a Guardioli treći, čime se izjednačio sa Zinedineom Zidaneom i Bobom Paisleyom (trofejni trener Liverpoola iz 70-ih). Na vrhu je i dalje Carlo Ancelotti koji jedini ima četiri titule prvaka Europe.
Je li City titulu zaslužio? Gledajući samo finale odgovor je ne, ali gledajući cijeli turnir, odgovor je da. Na putu do titule izbacili su Leipzig, Bayern i Real, dakle dva od pet najjačih klubova Europe, dok je Inter ipak imao lakši posao sa Portom, Benficom i Milanom.
Iz te perspektive, kao i činjenice da godinama vladaju Premier ligom, te da su svake godine pri vrhu i u Ligi prvaka, titula je morala doći kad tad. Ali došla je teško i još jednom se pokazalo koliko je nogomet dobar sport, jer kladionice su davale mizerne izglede Interu, a mi smo u našoj ranijoj analizi navodili da ih se ne smije podcijeniti.
Talijani su odigrali taktički savršenu utakmicu, ali nisu imali sreće, promašili su puno prilika, a i Lukaku je opet bio nesretan i nespretan.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.