Ibrahimović u biografiji pričao o majci kojoj je kupio stan u Hrvatskoj, spomenuo zanimljive detalje o Bobanu i Rebiću

Ibrahimović je rođen od majke Hrvatice Jurke Gravić i oca Bošnjaka Šefika Ibrahimovića. Kad je imao dvije godine, roditelji su se razveli i on je ostao živjeti s majkom. Ali, ona je po cijele dane radila kako bi obitelji osigurala hranu na stolu pa ga je socijalna služba premjestila kod oca koji je bio alkoholičar pa je Zlatan u krevet odlazio gladan.

Većinu vremena je provodio na ulici, a nisu mu bile strane tučnjave i krađe. Ono što mu roditelji ne bi mogli priuštiti, on bi si sam nabavio. Ali već tad, piše u novoj biografiji, nisu to bile samo krađe zbog materijalne koristi. Jednako je bila stvar u adrenalinu koji bi dobio u tim "akcijama" i o kojem je postao ovisan. Samo što ga je kasnije uspješno kanalizirao kroz nogomet. 

Kod odgoja djece je strog. U vlastitoj kući ne drži nikakve fotografije ni uspomene koje ga vežu uz posao (nogomet), slike sinova ne objavljuje na društvenim mrežama, a njima ne dopušta korištenje istih. Donedavno su oba sina nosila majčino prezime Seger. Nije im želio staviti "teret" svojeg prezimena, nego im je ostavio odluku da koriste ono s kojim se osjećaju ugodnije. Ne voli ni lijenost. Ne tolerira je. 

"Majci sam kupio stan u Hrvatskoj, blizu Paga, gdje joj žive dvije sestre za koje je jako vezana, s kojima se godinama nije mogla vidjeti. Zbog rata i svega ostalog. Drago mi je da je dobro. Sretna je tako, a od mene nikad ništa nije tražila. Želimo joj poslati Maxija i Vincenta, same, bez mame i tate. Trebaju se naučiti samostalnosti. Želim da neko vrijeme provedu u Hrvatskoj s bakom, koja ih može štošta naučiti", napisao je Zlatan u knjizi. 

Zlatan je u karijeri igrao za tri najveća talijanska kluba Milan, Juventus i Inter. I zbog toga ga, očekivano, brojni navijači suparničkih klubova preziru kao igrača

Kroz cijelu biografiju Zlatan kao dvije najvažnije osobe u svojem životu ističe partnericu Helenu i agenta Mina Raiolu, koji je nedavno preminuo. Njih dvoje su uz Zlatana još od njegovih 20-ih godina i na njega su, kaže Zlatan, zauvijek ostavili neizbrisivi trag te ga promijenili na bolje. A te dvije osobe, Mino i Helena, koje Zlatan obožava, u puno karakternih osobina nikako nisu mogle biti različitije.

Helena je uglađena Šveđanka, uspješna u biznisu i prije Zlatana, otmjena, profinjena, s dobrim ukusom i finim manirima. Mino je bio bivši dostavljač pizze, zdepasti Talijan, neugledan, zbog svojih "taktika" pregovaranja omražen u nogometnom svijetu, da je prošao kraj vas nikad ne biste pogodili da taj tip jednim pozivom obrne deset milijuna bonusa na nekom transferu. Zlatanovu suprugu znao je i nervirati. Često ih je zvao kad to ne bi trebao, a često bi prekidao Ibri i godišnje odmore.

U karijeri je svlačionicu dijelio s oko 450 različitih igrača. Odigrao je utakmice protiv njih na tisuću, ali u svojoj knjizi samo je rijetke spomenuo, a još rjeđima je posvetio nekoliko rečenica.

Da nije bilo Bobana, koji je u međuvremenu napustio klub, ne bi se prošle sezone kod navijača Rossonera slavio Scudetto, jasno je iz Zlatanovih rečenica u knjizi. 

"U početku smo razgovarali s Paolom Maldinijem, tehničkim direktorom i, da budem iskren, uopće nije bilo obećavajuće... A onda je u pregovore ušao Boban i počeli smo se razumijevati. Zvone je bio mnogo uvjerljiviji", napisao je Zlatan, 

Da mu je posebno drag i naš Ante Rebić, koji je u međuvremenu zamijenio Nikolu Kalinića na poziciji najomraženijeg igrača reprezentacije zbog svađe s Zaltkom Dalićem, lako se da iščitati iz biografije. U njoj Ibra piše kako je tijekom Eura, nakon kojeg je Rebić poručio, u principu, da je Dalićeva taktika bila sranje, našem napadaču slao poruke u kojima ga je zadirkivao.

"Nije lako bez Ibre?", stajalo je u porukama, piše Ibra.

Sebe Zlatan smatra odgovornim i što je Ante Rebić proigrao i dobio novi ugovor u Milanu.

"Prije nego što sam došao Rebić nikad nije igrao. Anti sam govorio: Ako su ti obnovili ugovor, to duguješ samo meni. Zapamti", napisao je. 

Zlatan nikad nije osvojio Ligu prvaka, Zlatnu loptu ni Svjetsko prvenstvo, ali sigurno će ostati upamćen kao jedan od najvećih igrača zadnjih desetljeća. Ako mislite da nije najbolji, onda ćete se sigurno složiti da je najspektakularniji.

Jednom kad završi karijeru, povući će se na neko vrijeme u Švedsku. Sa suprugom Helenom nedavno je kupio i renovirao staru crkvu. Zašto baš crkvu? Jer tu živi Bog.

"Godinama smo je restaurirali s idejom da od nje učinimo mjesto gdje ćemo se skrasiti po završetku moje karijere. Kuća je peterokatnica. Ima sve. Ako izbije rat, možemo preživjeti bez problema. Samo da nam donose hranu. Pretjerao sam, u Ibrinu stilu. Kupio sam cijelu zgradu i od nje napravio jednu stambenu jedinicu. Uostalom, gdje živi Bog? U crkvi. I to je još jedan revanš. Netko siromašnih korijena kakvi su moji udomaćio se među bogatašima", piše veliki Šveđanin balkanskih korijena. 

Što će raditi jednom kad "objesi kopačke o klin", teško je sad nagađati. Ali, jedno je sigurno. Bit će jednako spektakularno kao što je njegova cijela karijera.