Iako je u jednom trenutku mirisalo na dramu, naslov očekivano ostaje u Zagrebu

Naime, Dinamo je prolazio kroz velike turbulencije, što na terenu, što van terena. Klupska borba za prevlast preslikala se na prvu momčad i na tadašnjeg trenera i sportskog direktora Antu Čačića.

Povijest nas uči da Dinamo naslov gubi samo na jedan način. Prije svega treba u pratnji biti neki solidno jak suparnik koji ne prosipa puno bodova i čeka krivi korak Dinama, a onda i Dinamo treba igrati loše i kiksati puno. Tako je Rijeka 2017. uzela naslov. S jedne strane Matjaž Kek složio je dobru momčad s Gavranovićem, Vešovićem, Mišićem, Ristovskim i naravno Andrijaševićem, a Dinamo je lutao s promjenama trenera i mučio se.

Ova aktualna sezona opet je kod Dinama iznjedrila neke stare boljke, bez obzira što je u jednom trenu sve djelovalo idilično, nakon one velike pobjede nad Chelseajem u Maksimiru. Nakon toga prodan je Mislav Oršić, a borbe za prevlast u klubu između dvije struje potpuno su skrenule fokus s igre. Zaredali su slabi rezultati, “odletio” je Čačić i doveden je Igor Bišćan.

Problem je što je nedostajao onaj drugi faktor, a to je jak suparnik, odnosno dovoljno jak suparnik.

Naime, na svaki kiks Dinama Hajduk je odgovarao još većim kiksom. Zbog toga je "odletio" Valdas Dambrauskas, kojega je zamijenio Mislav Karoglan, a njega pak Ivan Leko. Ni to nije pomoglo, jer je Leko zaredao s još slabijim rezultatima, ali pošto je on jako ime, ima kredita.

Paradoksalno, Karoglan je smijenjen bez da je imao poraz, što se sada čini kao greška, ali tada se činilo kao nešto sekundarno i manje bitno.

U svakom slučaju, Hajduk je propustio priliku da se uključi u borbu za naslov i iako je jedno vrijeme "mirisalo" na neku dramu, doživjeli smo upravo suprotno. Četiri kola prije kraja Dinamo je osigurao naslov s velikih 12 bodova viška.

Tako gledajući, drame nije niti bilo, a zapravo moglo je sve drugačije završiti.

Sada se Dinamo okreće Europi, jer Europa je "kruh", ona donosi novac, koeficijent, rast cijena igrača, a od toga klub živi. Hajduk se pak mora zadovoljiti s Kupom kao nekom utješnom nagradom, s time da Kup tek treba osvojiti. Navijačima to neće biti dosta nakon 18 godina pauze, ali bolje išta nego ništa.

Ono gdje Splićani imaju primat i budućnost svakako su juniori i biti će zanimljivo pratiti kojom dinamikom će se oni uključivati u prvu momčad i hoće li dobivati priliku do kraja ovogodišnjeg prvenstva?