Hvala Petkoviću što je zabio najbolji gol koji ću ikada vidjeti uživo

Dinamo Zagreb je u Ligi prvaka! Za početak treba na tome čestitati igračima i svima u klubu, nakon što su kroz posljednje dvije sezone dokazali da se mogu nositi s nekim od europskih velikana, došlo je vrijeme da naprave iskorak i pokažu svima da i hrvatski prvak zaslužuje s ostalim prvacima u Europi igrati u Ligi prvaka.

Mislav Oršić je legenda Dinama

Kao i većina momčadi i Mislav Oršić je primao kritike na račun svoje igre na otvaranju ove sezone. Miljenik zagrebačke publike navikao je sve na "lomljenje" protivnika svojim driblinzima, eksplozivnu brzinu i "eurogolove". Toga neko vrijeme nije bilo kod Oršića, i svi su pitali gdje je nestao ponajbolji Dinamov igrač iz proteklih sezona. Utakmicom protiv Boda je svima rekao da je i dalje itekako tu.

Od kako je Španjolac Antonio Mateu Lahoz prvi put puhnuo u zviždaljku, popularni "Orša" nije prestao trčati sve do izmjene u 82. minuti. Vjerojatno ne bi ni izašao izvan igre da se nije ispuhao, dao je 110 posto i jednostavno više nije mogao.

Može se reći da Oršić više nije ni trebao napraviti nego što je. U svojoj jubilarnoj 200. utakmici za Dinamo je bio jedan od najboljih igrača dok je bio u igri. Načeo je mrežu gostiju ranim golom u četvrtoj minuti, Maksimirom se orilo "Dinamo,Dinamo!" dok je klizio na koljenima prema zapadnoj tribini slaveći pogodak. Imao je još nekoliko posjeda lopte koje je možda mogao i bolje iskoristiti, ali sve u svemu Oršić je odigrao još jednu utakmicu kojom je pokazao zašto ga je zagrebačka publika nagovarala da ostane kada se početkom godine spominjao transfer u Englesku.

Josip Drmić kakvog smo svi čekali

Švicarski Hrvat Josip Drmić prošle je sezone u dresu Rijeke žario i palio HNL travnjacima. Sve do zadnjeg kola bio je u utrci za najboljeg strijelca lige, izjavio je kako se želi ponovno probiti u reprezentaciju Švicarske do Svjetskog prvenstva i od njega se u dresu Dinama očekuju velike stvari.  

Međutim, do sada nismo baš vidjeli velike stvari od njega. Čačić mu je dao pristojnu minutažu, ali je on do sada je i nije baš najbolje iskoristio. U posljednjih nekoliko utakmica je napravio nekoliko dobrih poteza i činilo se da je ulovio ritam.

Protiv Boda je ušao u 82. minuti umjesto Oršića i zaigrao kao drugi napadač u formaciji s dva napadača. Očito mu ta uloga najviše odgovara jer je u nešto više od 40 minuta provedenih na terenu pokazao najviše od kako je došao u Dinamo. Trčao je kao navijen i aktivno sudjelovao u svakom napadu, pa tako i onom najbitnijem na utakmici. Odličnom loptom proigrao je Mahira Emrelija koji se nije dobro snašao pred gostujućim vratarom, ali je lopta ponovo došla do Drmića koji između četiri obrambena igrača Norvežana zabija za 3:1 i erupciju na Maksimiru. Poslije utakmice je rekao da će o tome pričati djeci. Vjerojatno će i svi oni koji su bili na tribinama.

Utakmica života Brune Petkovića

Plava devetka Bruno Petković je dugo vremena bio enigma. Igrač je to koji je dokazao da je majstor malog prostora, građenja lopte, spuštanja glavom i odigravanja lucidnih dodavanja koje samo rijetki mogu napraviti. Međutim, u jednom trenutku kao da je nestao. Na terenu je izgledao nezainteresirano, nije zabio gol mjesecima i činilo se da je dolaskom Josipa Drmića njegovo vrijeme u Dinamu završilo. Čak je došlo do toga da su mu vlastiti navijači zviždali prilikom ulaska u igru u uzvratnoj utakmici protiv Ludogoreca.

No, nešto se u glavi Brune Petkovića promijenilo. Što god ga je mučilo je riješio i kakvih god da je problema imao čini se da više nema jer "Petko" počinje opet izgledati kao onaj igrač koji je toliko puta bacao u trans maksimirsku publiku. U srijedu navečer je to bio Petković kakvog osobno nikada do sada nisam vidio. Trčao je skoro svih 120 minuta, izuzevši 15-20 minuta drugog poluvremena kada je cijela ekipa zapravo bila pala u igri, uklizivao je i oduzimao lopte bez faula, spustio bezbroj lopti glavom za svoje suigrače, dizao publiku, ali i svoje suigrače i jednom riječi, bio je vođa na terenu. Ali ono što je napravio u 35. minuti se teško može opisati riječima.

Povukao je još jedan Dinamov napad, "otresao" igrača sa svojih leđa, ostavio loptu na desnu stranu za Stefana Ristovskog i zabio se u srce šesnaesterca gdje ga je odlično pogodio Makedonac u dresu Dinama. Ostalo je za povijest. Petković je savršeno primio loptu tako da ona odskoči iznad njegove glave i u maniri Lewandowskog, Ibrahimovića i Ronalda zabio jedan od najboljih golova ikada zabijen na Maksimiru. Svakako je najbolji gol koji sam ja ikada vidio uživo i na tome sam mu neizmjerno zahvalan. Navijači su doslovno padali jedni preko drugih jer nisu mogli vjerovati što su upravo vidjeli. Vjerojatno se i Zlatko Dalić uhvatio za glavu kada je vidio što je Petković napravio.

Luka Ivanušec ima supermoći

Još jedan igrač koji je zaslužio dodatnu pohvalu, iako su svi igrači odigrali maestralno. Luka Ivanušec je u prvom poluvremenu bio ponajbolji igrač na terenu, iako nije zabio ni asistirao sudjelovao je u izgradnji svakog napada i kao pčela zujao po terenu i nije prestajao trčati. Trčao je i trčao sve do jednog trenutka u drugom poluvremenu kada se činilo da ni on više ne može. Poneki sprint bi istrčao, ali se nakon njega vidjelo kako jedva dolazi do zraka i činilo se kao da će se ispuhati kao balon. Svi su mislili da će nakon isteka 90 minuta preseliti na klupu, ali Ivanušec je u produžetku bio kao ponovno rođen. Činilo se da trči više nego na početku utakmice i svakako je bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji pojedinac u produžecima. Ne mogu drugačije objasniti taj iznenadni pronalazak energije, osim da Luka Ivanušec ima supermoći.

Dinamo može sa svima

Dinamo od 18 sati čeka ždrijeb skupina Lige prvaka. Ponovi li se igra, zalaganje i momčadski duh koji su imali u prvom poluvremenu i u produžetku utakmice, usudio bih se reći da je Dinamo konačno zreo da prođe skupinu Lige prvaka.