Hrvatski sportski heroji: Sara, Sandra, Blanka, Sinkovići, Glasnović...

Bile su to po broju osvojenih odličja najuspješnije OI za hrvatske sportaše koji su kući donijeli pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane kolajne. Zlatne medalje osvojili su Sandra Perković (disk), Sara Kolak (koplje), Šime Fantela i Igor Marenić (klasa 470), Martin i Valent Sinković (dvojac na pariće), te Josip Glasnović (trap). Vaterpolisti, Tonči Stipanović (klasa laser) i Damir Martin (samac) osvojili su srebra, a Filip Hrgović (boks) i Blanka Vlašić (skok u vis) bronce.

Olimpijske igre u Rio de Janeiru bile su prve na južnoameričkom tlu i prve koje je ugostila zemlja u kojoj je službeni jezik portugalski, a u hrvatsku sportsku povijest bit će upisane kao daleko najuspješnije, toliko da se grad može prozvati i Rio de Croacia. Deset odličja, od čega čak pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane medalje na ljestvici odličja došli na upravo senzacionalno 17. mjesto, ispred Kube, Kanade, Novog Zelanda, Argentine, Poljske, Ukrajine, Turske ili Češke. Štoviše, po kriteriju uglednog New York Timesa, u kojoj se broj zlata dijeli s brojem stanovnika, Hrvatska je čak treća iza Boltove Jamajke i Bahama. Upravo je nevjerojatno i nepojmljivo da je s dva zlata i broncom hrvatska atletika sedma na svijetu i druga u Europi iza Velike Britanije, a u ženskim bacačkim disciplinama smo s dva zlata najbolji na svijetu. S dvije medalje smo među sedam jedriličarskih velesila na svijetu, a visoko smo u vrhu i u veslanju s također dvije osvojene medalje.

Braća Martin i Valent Sinković prije Igara su bili veći favoriti za zlato od Usaina Bolta, a niz nepobjedivosti u 29 velikih utrka dvojca na pariće zadržali su i u Riju te došli do toliko željenoga zlata. Iako, put prema vrhu Olimpa nije bio jednostavan - u polufinalu su ih namučili Britanci i Norvežani, a u finalu su ih nakon 1.600 metara prestigli Litvanci. Po prvi puta u dvije i pol godine Sinkovići u zadnjih 500 metara utrke nisu ušli kao vodeći, ali su tada pokazali zašto su najbolji, visokim ritmom slomili su Litvance i donijeli Hrvatskoj prvo veslačko olimpijsko zlato.

Srebro zlatnog sjaja pripalo je veslaču Damiru Martinu, koji je u utrci samaca naknadnim i dugotrajnim pregledavanjem foto-finiša zaostao 5 (pet) tisućinki sekunde za pobjednikom Novozelanđaninom Maheom Drysdaleom i osvojio srebro. Iako se još uvijek vodi polemika oko spornog fotofiniša i veslačkih pravila, nepobitno je da je Damir po sportskoj pravdi zaslužio zlato, pogotovu jer tisućinke odlučuju u sportovima s velikim brzinama poput boba i sanjkanja, a ne utrci veslačkih samaca.

Sandra Perković je bila zlatna u bacanju diska, no način na koji je Sandra obranila naslov iz Londona bio je sve osim lagane šetnje do zlata što su joj predviđali svi sportski stručnjaci. Od ukupno devet hitaca u kvalifikacijama i finalu, Perković je imala samo dva ispravna - jedan od 64.81 metara u trećoj, zadnjoj seriji kvalifikacija s kojim se spasila ispadanja i ušla u finale te pobjedničkih 69.21 metar iz treće serije finala kada joj je prijetilo neuvrštavanje među osam finalistkinja. Ako je Perković ipak očekivano došla do trijumfa, u zlatno odličje Sare Kolak u bacanju koplja vjerovali su samo ona i njezin trener Slovenac Andrej Hajnšek. Mlada Ludbrežanka iznenadila je atletski svijet hicem u četvrtoj seriji, koplje je palo na 66.18 metara, što njene iskusnije protivnice nisu mogle dostići. Trijumf Sare Kolak je daleko najneočekivaniji doseg od svih hrvatskih medalja, a Hrvatska je dobila novu sportsku zvijezdu pred kojom je sjajna budućnost jer joj je samo 21 godina.

Josip Glasnović se u Riju pobrinuo za prvo hrvatsko zlato, na streljani u Deodoru osvojio ga je u disciplini trap - gađanje glinenih golubova te je omogućio da u ovoj streljačkoj disciplini Hrvatska opet ima olimpijskog pobjednika. Naslijedio je Giovannija Cernogoraza, koji je u Londonu "upucao" zlato na sličan način kao Josip Glasnović, koji je u Riju finalnim raspucavanjem u 19. seriji sa 17-16 pobijedio Talijana Giovannija Pelliela.

Predivni zaljev Guanabara podario je hrvatskom jedrenju povijesna, prva odličja za hrvatsko jedrenje, a zlato Šime Fantele i Igora Marenića u klasi 470 i srebro Tončija Stipanovića u Laseru ispralo je sva razočaranja, propale nade i šanse na Igrama u proteklih 12 godina. Ono što su Šime i Igor, praktički braća već 15 godina kada je Cresanin Igor doselio obitelji Fantela u Zadar, učinili u Riju sigurno će se među jedriličarima prepričavati godinama. Od prvog od ukupno 10 jedrenja bili su vodeći, ispred Australaca koji su bili puno veći favoriti za zlato i kod sudaca, no protiv hrvatske posade su ostali potpuno nemoćni jer su Šime i Igor jedrili gotovo savršeno, a radili su najmanji broj pogrešaka. Splićanin Stipanović je držao zlato do zadnjeg plova za odličje, u kojem su mu suci prije starta dodijelili kazneni okret zbog udaranja u brod Australca Toma Burtona, a tome je 'kumovao' i sudački gumenjak koji je došao preblizu. Nažalost, kazneni okret je značio i veliki zaostatak odmah na početku plova za odličja, pa Tonči nije uspio obraniti prvo mjesto i tako nije nagrađen za sjajno i konstantno jedrenje u proteklih devet utrka. Naše jedrenje je moglo imati još jedno odličje u Riju jer je Ivan Kljaković Gašpić krenuo s trećeg mjesta u plov za odličja, ali ga nije uspio obraniti.

Hrvatski vaterpolisti su ponovno došli do medalje, iako su na put u Riju ispraćeni s dosta sumnji zbog otkaza, ozljeda i suspenzija. Momčad Ivice Tucka briljirala je u četvrtfinalu protiv domaćina Brazila, kojeg je vodio Ratko Rudić, te protiv jakih Crnogoraca u polufinalu. Srpski "Dream team" bio je ipak prejak u finalu, zlato iz Londona nije obranjeno, ali srebro je itekako razlog za slavlje, pogotovo jer je jedino osvojeno u momčadskom sportu.

Boksač Filip Hrgović osvojio je broncu u superteškoj kategoriji, no njegovo razočarenje nakon poraza u polufinalu protiv Francuza Yoke bilo je neizmjerno. Hrgović je priznao da je došao u Rio najmanje po finale, a obećao je da će u Tokiju za četiri godine otići bar stepenicu više. Zadnju hrvatsku medalju u Riju, jubilarnu desetu, osvojila je Blanka Vlašić u skoku uvis, a splitska atletska zvijezda odmah ju je nazvala "medaljom za hrabrost". Izmučena strašnom ozljedom Ahilove tetive zbog koje se nije natjecala skoro sedam mjeseci, Blanka je u Rio došla i sama u dvojbi što uopće očekivati, no odlučna da, unatoč velikim bolovima, dokaže da je još uvijek sjajna skakačica. I uspjela je, preskočila je 197 cm , koliko i zlatna Španjolka Ruth Beitia, a treći pokušaj na 2.00, koji joj je mogao donijeti i zlato, bio je vrlo, vrlo blizu uspješnog preskakanja letvice.

Rukometaši su u Riju pobijedili najveće suparnike i kasnije finaliste Dance i Francuze, ali su zapeli u četvrtfinalu u čudnoj utakmici protiv Poljske. Košarkaši su napravili čudo već samim plasmanom na Olimpijske igre, kada su u kvalifikacijama u Torinu slavili protiv Grčke i Italije. Bojan Bogdanović i društvo su čak u prvoj utakmici turnira slavili protiv dotad za nas skoro nepobjedive Španjolske, pao je i Brazil, a poslije i Litva, s kojom smo imali omjer 0-7 u službenim utakmicama. Nažalost, u četvrtfinalu je uslijedio poraz od Srbije, nakon odličnog prvog poluvremena u trećoj je četvrtini Hrvatska ostala u "crnoj rupi" i propala je sjajna prilika za polufinale.

Sjajan nastup, koji ipak nije nagrađen medaljom, imao je hrvač Božo Starčević, također jedno od najugodnijih hrvatskih iznenađenja jer je u Brazil došao s pozivnicom. Zagrepčanin Starčević je u prvom kolu deklasirao trostrukog svjetskog prvaka Turčina Selcuka Cebija, a u polufinalu je protiv velikog favorita za zlato i olimpijskog pobjednika Rusa Romana Vlasova imao akciju za tuš i pobjedu, koju su suci neobjašnjivo prekinuli. U borbi za broncu ostao je bez snage protiv još jednog olimpijskog pobjednika Južnokorejanca Kim Hyeon Wooa te nakraju završio kao peti. Blizu odličja bili su i strijelci Snježana Pejčić i Petar Gorša, plivačica Matea Samardžić je ušla i polufinala na 100 i 200 leđno, a Marin Čilić je dogurao od osmine finala teniskog turnira gdje je izgubio od Francuza Monfilsa.