Hrvatska nije razočarala, ali ni oduševila

Hrvatska je jako, jako nepredvidiva reprezentacija. Mentalitet nam je takav da podcijenimo male momčadi, unatoč najavama da to nećemo, a također nikad ne igramo prijateljske utakmice s puno žara ili volje, iako nitko to ne govori glasno.

Dovoljno je usporediti proslavu dva recentna Perišićeva gola koje dijeli manje od dva mjeseca. Onaj Englezima skoro je “srušio stadion”, a onaj Portugalcima kao da je zabijen na treningu.

Nevezano za to, treba promotriti pluseve i minuse nekih igrača. Borna Barišić se svidio, nije bio loš u obrani, iako su ga stiskali Cancelo i Silva, a u napadu je prošao par puta. Stoga za njega palac gore.

Isto se može reći za, poslovično rezerviranog, Kovačića koji je pokazao malo više inicijative u prodorima, što nas sve veseli jer znamo kakav je talent.

Solidan je bio i Mitrović, ali samo solidan jer je dosta spor kada ga napadaju brzanci i tu mora još raditi. Badelj je također bio dobar, oduzeo je puno lopti i odigrao korektno.

S druge strane, Pjaca i dalje nije pravi. Kao da mu fali startne brzine koju je imao prije i nekako je izgubio moć. Isto se može reći za Livaju i Santinija koji se nisu vidjeli. Doduše, Livaja je sudjelovao u akciji kod gola, ali to je bilo sve, a Santini nije mogao baš ništa Portugalcima.

Sve u svemu, bila je ovo solidna provjera uoči Furije u utorak, jer to će biti ipak jača utakmica. Nismo izgubili, na momente smo izgledali jako dobro i na tome treba dečkima čestitati.