Hrvatska dosegla ‘radnu temperaturu’ u ključnoj utakmici, otvoren je put do polufinala

Izbornik Zlatko Dalić morao je uoči utakmice progutati ponos i konačno od početka na teren poslati ekipu koja je najbolja i koju traže navijači. Umjesto izgubljenih Ante Rebića i Andreja Kramarića gledali smo sjajne Vlašića i Petkovića, ali ipak je Luka Modrić opet pokazao zašto je najveći hrvatski nogometaš u povijesti. 

Nećemo se u ovom osvrtu puno baviti igrom i SofaScore statistikom, za to postoje neki drugi komentatori na nekim drugim portalima. Zaista me ne zanima postotak točnih dodavanja, broj osvojenih duela ili nešto treće. Dojam je ono što je bitno, a dojam je sjajan, ne samo radi odlične pobjede. 

U prvom poluvremenu bili smo dobri, ali ne odlični, te smo poveli golom odličnog Nikole Vlašića, ali i živjeli u strahu radi potencijalnog izjednačenja. Škoti su u prvom dijelu bili dosta opasni i nisu šala od ekipe. U nastavku potpuno druga priča, jer smo ih doslovce pomeli s terena. I prije Modrićevog gola, velemajstorskog po svim kriterijima, imali smo “mrtvaca” Joška Gvardiola, te šansu Ivana Perišića koja je ipak ispala malo zaleđe. Igrali smo “sitni vez” u sredini i “šljakerska” ekipa kao Škotska nije nam mogla ništa. I treći gol, onaj Perišića, je bitan i lijep, jer ne pamtim kad smo zadnji put zabili iz kornera?

Vratimo se, po mojoj ocjeni, na najljepši gol dosadašnjeg dijela prvenstva, onaj Luke Modrića. Način na koji je vanjskom pogodio u rašlje fascinantan je, a jednako je fascinantna snaga tog šuta. Takve udarce mogla su izvesti samo dva igrača, legendarni Portugalac Ricardo Quaresma, te neprežaljeni talent Rijeke, Anas Sharbini. 

Modrić je u kategoriji igre vanjskim dijelom kopačke sigurno najbolji na svijetu, te je tu vještinu usavršio do perfekcije. 

Kockice su nam se posložile tako da idemo na nekoga iz kvarteta Španjolska, Švedska, Poljska ili Slovačka. Izuzev Španjolaca, favoriti smo protiv svih ostalih, dok sa Španjolcima radije ne bih igrao ako ne moram. Ne zato što mislim da su bolji, već zato što se radi o ekipi od 800 milijuna eura koja ima puno top klasa i koju je bolje zaobići. Čak i nakon toga nam se opet otvara ždrijeb u četvrtfinalu, ali možda je bolje ne gledati tako daleko.

Nakon jedne i pol kriminalne utakmice, te jednog solidnog poluvremena, Vatreni su dosegli “radnu temperaturu” u pravom trenutku. Škoti su nam naletjeli na volej, a Daliću je spašen posao ovim prolazom, bez obzira kako završi osmina finala. Po mom sudu, ovo je tek treća ozbiljna naša utakmica u zadnje tri godine, a prve dvije su pobjeda nad Španjolskom u Ligi nacija i nad Slovacima u kvalifikacijama za EP.

Što se igrača tiče, pokazali su da mogu, te nemam posebne zamjerke ni za jednog prvotimca. Ulaskom zamjena igra se razvodnila, a treba reći da su Rebić i Kramarić nakon ulaska bili jednako loši kao na prve dvije utakmice, a Borna Barišić je u kratko vrijeme na terenu pokazao da nije klasa koju tražimo, te da je Gvardiol puno bolji izbor. 

Posebno treba pohvaliti Josipa Juranovića koji je odigrao solidno, iako su mnogi, pa i ja, u njega sumnjali. Tko god bude protivnik, sada može biti u strahu, jer se Hrvatska uhodava kako turnir odmiče i postaje jako nepredvidiva i sve opasnija.