Hajdukov 'Beskrajni dan': Svake godine ista priča, samo uz manje varijacije

Ova sezona dosad je "mirisala" na nešto drugačiji epilog. Hajduk je doveo ozbiljna imena, pojačao se, tu je i trener Ivan Leko koji se ustalio, prilagodio i sve je djelovalo kao iz bajke. Kad se na to doda nikad slabiji, ranjiviji i unutarnjim borbama razbijeni Dinamo, aktualna sezona trebala je konačno biti ta.

No kako to obično biva u zadnja dva desetljeća, Hajduk si je "sam pucao u nogu". Nije uopće bilo upitno da će se Dinamo podići kad-tad i opet postati jak, to je kao da netko misli da će se recimo kriza Barcelone nastaviti unedogled. Dinamo se uspio malo podići, nije to nikakva specijalna razina, ali barem ne prosipaju bodove, ali Hajduk je jako pao.

Foto:HINA/Daniel Kasap

Imali jako komfornu situaciju

Momčad Ivana Leke imala je jako komfornu situaciju, u jednom trenutku čak i +11 u odnosu na Dinamo, iako je Dinamo imao dva susreta zaostatka. No tih 11 bodova djelovalo gordo, veliko i psihološki pozitivno. Ipak, situacija se dijametralno promijenila u posljednja dva kola. Hajduk je protiv Istre 1961 i Gorice, nominalno slabijih HNL suparnika, upisao dva poraza i prosuo šest bodova. Time je praktički omogućio Dinamu da preuzme prvo mjesto jer zagrebačka momčad ima dva boda zaostatka, ali i susret manje, dakle ako pobijedi u prednosti je.

Nećemo previše ulaziti u analitiku toga zašto je Hajduk izgubio dva susreta, jer od toga nema previše koristi. Jednostavno, to se događa iz godine u godinu, sve se stalno ponavlja, baš kao u filmu "Beskrajni dan" sa Billom Murrayem.

Pogledajte slavlje igrača Gorice nakon pobjede nad Splićanima: 'Oćemo titulu još ove godine'

Svake godine traje ista analiza zašto je došlo do posrtaja, pa se proziva klupska politika, kritizira se dovođenje stranaca, poziva se na okretanje domaćim momcima i omladinskoj školi i slično.

Imao sreće

Suštinski, Hajduk je i početak sezone odigrao u slično tomu kao i sada, ali je imao sreće, a sreća je varljiva stvar i lako se okrene. Sreće je bilo u derbiju protiv Dinama kada je Petković promašio penal za 2:0 da bi Hajduk preokrenuo susret i zabio gol u zadnjoj minuti. Sreće je bilo i u Varaždinu kada je pobjeda opet izborena na samom kraju. Kako to obično biva, sreća se okrenula pa je Hajduk protiv Istre 1961 poražen duboko u sudačkoj nadoknadi, a ista se stvar dogodila protiv Gorice.

Momčad previše ovisi o inspiraciji Marka Livaje, koji je jedini vrhunski igrač u momčadi. Kada Livaji ne ide, kao u zadnja dva susreta, kada nema nekog gola ili izborenog penala, stvari štekaju. Kvaliteta ostatka kadra jako varira, ali ukupno nije previsoka. Pojačanja su mahom besplatni igrači došli sa raznih strana ili igrači na kojima se vidi klasa, ali su u godinama i sa viškom kilograma (recimo Odjidja Ofoe).

'Game over'

Ova dva poraza, u kombinaciji sa probuđenim Dinamom, ne daju veliku nadu da Hajduk može do titule. Kada se izgubi "momentum", teško ga je vratiti, a još je gore ako se momentum izgubio na utakmicama koje si planirao dobiti.

Nekakav dolazak Ivana Perišića ponovno bi zapalio navijače, ali to u ovom trenutku nije izgledno. Šanse postoje, ali tko zna kada će i hoće li uopće Perišić doći?

Barem nešto lijepo za navijače Hajduka u nedjelju: Pogledajte što je Maloča napravio poslije utakmice

Dotad je pred Lekom težak zadatak da ponovno probudi ekipu, popravi atmosferu u svlačionici, pokuša pronaći dobitnu formaciju, motivaciju i nekako zadržati korak sa Dinamom. Imat će i Jakirovićeva ekipa svoje krize, a na Hajduku je da bude blizu, na bod - dva plusa ili minusa i da čeka. Povijest nas uči da kad Dinamo jednom pobjegne, to je "game over", stoga Hajduk mora prebroditi krizu što je prije moguće.