Hajduk se pretvorio u meksičku sapunicu: Nakon Maksimira 'leti' Gattuso i cijeli stožer

Čak i lani, kada je splitski velikan bio jesenski prvak, odnosno prvi nakon okvirno pola prvenstva, opet je na kraju zaostao jako puno. Postojeći model upravljanja, koji je na snazi od 2011. godine i koji udruzi Naš Hajduk daje potpunu upravljačku moć, donio je u tom razdoblju samo tri osvojena Kupa, nula prvenstava i nula nastupa u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja.

Trinaest godina dovoljno je velik uzorak da se jasno vidi da li nešto valja ili ne. Grad Split je i dalje većinski vlasnik kluba, odnosno većinski dioničar i jako će biti zanimljivo promatrati što će napraviti u neko dogledno vrijeme. Obzirom da se bliže lokalno izbori, vjerojatno se neće dogoditi ništa, ali tko zna kakva će situacija biti u budućnosti.

U posljednjih nekoliko godina Hajduk stalno mijenja predsjednike, Nadzorne odbore i pogotovo trenere, a jedino je, prema mišljenju potpisnika ovih redova, pod Lukšom Jakobušićem to na nešto sličilo. Ivan Kos, Jasmin Huljaj pa i sadašnji predsjednik, Ivan Bilić, samo su prolaznici.

Cirkus je krenuo sa smjenom Jakobušića

Desetak kartica teksta ne bi bile dovoljne da sada nabrojim sve kadrovske, igračke i kojekakve druge loše poteze u Hajduku, ali treba notirati da je aktualni cirkus krenuo već lani nakon što je Hajduk izgubio naslov kojem su se svi nadali. Maknut je, sasvim nepravdeno, Lukša Jakobušić, maknut je i Mr. Football Mindaugas Nikoličius i sve se urušilo.

Nikola Kalinić bio je dobar napadač, ali je loš sportski direktor, a to se i pokazalo u praksi. Ima neke kontakte, voli klub, financijski je neovisan, ali jednostavno čovjek ne zna posao. Čudnim potezima i ishitrenim izjavama izazvao je podsmijeh javnosti, pa čak i nije čudno da je maknut, iako ga nije trebalo ni dovoditi, kao ni predsjednika koji također nema iskustva na tom mjestu.

Problem je tajming smjene, jer se to ne radi tri dana uoči gostovanja na Maksimiru, a isto se napravilo i lani kada se, uoči sezone, maknulo Jakobušića. Nadzorni odbor, kojeg vodi Aljoša Pavelin, ima u tome najviše svoje prste, a u pozadini svega je model upravljanja koji godinama forsira udruga Naš Hajduk.

Nakon smjene Kale je otvorio dušu i pokazao da nema svjetla na kraju tunela

Kalinić je nakon smjene krenuo u svojevrsnu osvetničku misiju i rekao sve što mu je na duši. Od toga da predsjednik ne priča sa trenerom, do toga da Pavelin u tajnosti vodi klub i da je Bilić fikus, preko toga da se ne zna "tko pije, a tko plaća" i u konačnici, rekao je da klub nema novca. Doduše, ovo zadnje smo znali i ranije.

Bilić je kontra presicom pokušao malo popraviti štetu, odraditi tzv. "damage control", ali nije mu baš uspjelo i nije djelovao uvjerljivo. Kao da sve to nije dosta, tu je i ona mučna situacija sa Ivanom Perišićem koja je priča sama po sebi. I što sad? Ovakav Hajduk stiže na Maksimir i lako bi mogao teško stradati, a onda leti Gennaro Gattuso, plus cijeli njegov stožer i opet ide sve ispočetka. Situacija je već sad jako loša.

Pitali smo vas kome više vjerujete u hajdučkom sukobu: Čitatelji nisu imali puno dileme

Hajduk se pretvorio u meksičku sapunicu, a može biti još samo gora. Nekakvo svjetlo na kraju tunela nimalo se ne nazire, čak ni u dugoročnoj projekciji. Ta "projekcija" bila bi da igraju samo mladi plus Marko Livaja i Ivan Rakitić, ali to se nikad neće dogoditi. Takva projekcija donijela bi barem podršku navijačkog puka, a čisto sumnjam da bi "dica" bila lošija od sadašnjih polovnih stranaca.