FOTO Srna zaplakao na promociji autobiografije: 'Prepričao sam svoj život, puno sam toga prošao, no sve je lakše kad imaš ljude iza sebe...'

Darijo je opisao kako je došlo do ideje:

"Počeo ju je pisati Šahtar prije četiri godine, ali nakon dva sata razgovora s čovjekom, žena i ja shvatili smo da to nije dobro. Uzeli smo pauzu godinu dana dok me supruga nije nazvala 9. prosinca 2019. dok sam bio u Harkovu, imali smo utakmicu protiv Atalante: 'Ej, moram ti nešto reći, znam tko treba pisati knjigu! Milana Vlaović!'. To je za mene bio početak i kraj moje autobiografije. Ona je iz Metkovića, plodna smo dolina i nakon razgovora s Milanom odlučili smo".

Samo sam prepričao svoj život, nemam se čega sramiti, ne bojim se istine i pravde, prošao sam puno toga u životu, kao i moja obitelj, dodaje, piše Večernji list.

"Čitao sam dosta biografija, Dalićevu nisam, ali jesam Ibrahimovićevu, Lukinu, Agassijevu... i shvatio sam da ako želiš tako nešto, moraš se razgoliti i otvoriti do kraja. I Mario Stanić mi je rekao: 'Wow, koliko si daleko išao'. Ona može biti poučna za puno ljudi, djece. Svatko može napisati biografiju, neka će imati 20 stranica, neka 50, 100 ili 200. Život nogometaša nije lak, nosi puno problema, odricanja i ako želiš na vrh kao sportaš, moraš biti spreman na sve", kaže.

Srna je otkrio još jedan detalj. "Poslao sam kumu Dariju Zahori knjigu i on me nazvao idući dan i rekao: 'Kume, stvarno ćeš to napisati?'. Jer unutra je i priča kako smo u mladoj reprezentaciji, kad je Martin Novoselac bio izbornik, iz kampa u Tuhelju pobjegli u disko".

Dario nije pročitao knjigu, jer kaže: "Što ću čitati, to je moj život". 

"Kad vidim Čarlija, sjetim se Beča, utakmica protiv Turske, 119. minuta, Klasnić zabija, ja vičem: 'Čarli, polufinale, večeras slavimo, fešta!'. On kaže: 'Jesi lud, ima još minuta', ja mu vičem: 'Ma daj, ne razumiješ nogomet'. Nismo ni završili razgovor, Turci su zabili. On se okrene prema meni: 'Što si govorio da ćemo slaviti?!'. Koštala me moja brzopletost nekad u životu", navodi.

"Kad imaš ljude iza sebe kao što su moja braća, mama, tata...", krenuo je drhtati glas i suze, "supruga, djeca, punica... sve je lakše".

Najdramatičniji je dio knjige, opisali su, kad mu je otac umro i pitanje hoće li igrati ili neće. Velika je uloga njegova oca u knjizi, a protežu se Drugi svjetski rat, Domovinski rat i rat u Ukrajini, tako da se osjeti društveni kontekst. I ima puno širi doseg nego samo sportska biografija.

Sav će prihod ići djeci koja su ostala bez roditelja zbog rata u Ukrajini, a Srna je na kraju pozdravio obitelj, prijatelje, Hajduk te na ukrajinskom goste iz Šahtara.