Otac je napravio nezamislivo Sandri Elkasević: 'Nikad nismo imali kontakt'

"Edis i ja smo nakon 12 godina našu vezu okrunili brakom. Svadba je bila u nedjelju 31. prosinca, tako da smo na samu Novu godinu 1. siječnja okrenuli zajedno novi list i započeli novu godinu i sezonu koja je za mene bila predivna", rekla je hrvatska olimpijka na početku. Priznala je kako je od prvog dana znala da je Edis njezin odabranik s kojim će provesti cijeli život.

"Zaruke su se dogodile također na staru godinu, 31. prosinca 2022. godine u Londonu, za mene posebnom gradu, jer sam tamo osvojila svoje prvo olimpijsko zlato 2012. godine i obranila svjetsko zlato 2017. godine. Zaruke su se dogodile sasvim spontano, u šetnji gradom, pred samo slavlje za Novu godinu. Edis je naravno sve isplanirao bez mog znanja", rekla je Sandra. 

Otkrila je kako je kao prava tradicionalna žena tražila od svoga zaručnika da ta svadbu čeka šest do 12 mjeseci. Edisa je prvi put vidjela na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu na Mladosti. "Ja sam još bila djevojčica, imala sam 15 godina, a on olimpijac, bacač kugle. Baš u to doba prekinula sam suradnju s mojim dotadašnjim trenerom Hrvojem Cikom i prešla kod Ivana Ivančića", ispričala je.

FOTO: Tomislav Franić

Ljubav i posao

"Vidjela sam nekog dečka tamo da šeće s kuglom i prišla mu s pretpostavkom da je on trener. Došla sam do njega i pitala ga gdje je Ivan Ivančić. 'Bok, drago mi je, ja sam Edis. Kako se ti zoveš', rekao mi je. 'Sandra', odgovaram i mislim si imam 15 godina nebitno je to, što me to pitaš, krenimo do trenera", ispričala je bacačica diska.

Poslije su zajedno trenirali, odlazili na pripreme i natjecanja kao prijatelji. "On je studirao u Americi pa je uvijek božićne i novogodišnje blagdane provodio u Zagrebu, a običaj je bio da se nakon praznika ide na pripreme pa smo se i tamo družili. Mislim da su nam i veza i brak danas toliko jaki i čvrsti jer se međusobno izuzetno poštujemo. Upoznali smo se 2005. godine i bili prijatelji sve do 2012. godine kada smo ušli u vezu", prisjetila se Sandra Elkasević.

Ona je 2013. godine odlučila da će se Edis brinuti i o njezinoj karijeri. Tada su bili godinu dana u vezi, a ona i Ivančić su se burno rastali te je odlučila trenirati na Mladosti. "U Moskvi smo te godine osvojili svjetsko zlato i tu je sve krenulo. Ne mogu reći da nisam tada imala povjerenja u Edisa, ali sam imala svoj način treninga s kojim sam do tada osvojila olimpijsko zlato", kazala je.

FOTO: Tomislav Franić

Nije imala kontakt s tatom 

Sandra je posebno vezana uz svoju mamu Vesnu. "Prvo pitanje za Edisa kad završim natjecanje je: 'Jesi li se čuo s mamom?' On tijekom natjecanja ima mobitel uz sebe, ja na terenu ne smijem, a znam da mama čeka da se javimo. Uvijek je pri telefonu kad bacam. Bez nje niti blizu ne bih bila ovakva osoba kakva jesam", kazala je.

Priznala je kako joj je mamino mišljenje jako bitno. "Još nisam upoznala osobu koja je toliko realna i iskrena, bez obzira na to što sam joj kćer. Uvijek se zezam da kad Edis dođe do ranga moje mame Vesne, imat ću dvije jednako jake strane. Nema tog osmijeha kojim skrivam suze kojega ona neće otkriti. Jedinu želju koju bih ponovila u životu je da me ona rodi", rekla je emotivna Sandra.

Mami Vesni nije bilo lako, rastala se kada su Sandra i njezin brat bili mali. "Rastali su se jako rano i nikad poslije nismo imali kontakt s ocem. Uz mamu, s nama je bila baka Ruža koja je i danas kamen temeljac tamo. Mama nas je naučila da se ne moraš sramiti kad nešto nemaš. Radit ćeš i zaraditi pa ćeš imati", rekla je Sandra.

FOTO: Tomislav Franić

Očuh joj je bio veliki prijatelj 

Pohvalila se kako je njezin brat inženjer strojarstva te kako je njezin očuh Dragan Nikolić uvijek bio njezin veliki prijatelj. "Dandanas i meni i Edisu što god treba uvijek je tu. Imala sam sreću odrastati u jednoj predivnoj i zdravoj obitelji", kazala je. Odrasla si u Dubravi koja je također obilježila tvoj život, ali i mnogih drugih uspješnih sportaša.

Kraljica diska raznježila sve romantičnom objavom: Otkrila je gdje odmara sa suprugom

"Mi smo jedan obiteljski kvart i svi smo ludi za sportom. Od nogometa, košarke, vaterpola, do plivanja i čak 80 posto svih sportskih igrališta imamo u kvartu. Kad smo se kao klinci igrali na ulici, već smo imali taj natjecateljski duh koji nam je kasnije pomogao da budemo najbolji u onome što radimo", zaključila je Sandra.