Duško Ljuština: Mnogo je moralnije danas reći da si bio suradnik Ante Pavelića nego Milana Bandića i Zdravka Mamića

"Vidjeli ste što se događalo, situacija je zapetljana. Nisam još odlučio hoću li izaći iz cijele priče ili ću još pričekati. Morat ću još malo porazgovarati s nekim časnim i moralnim ljudima, pa ću vidjeti što će mi savjetovati. U svakom slučaju, neću raditi ništa što bi moglo štetiti Dinamu. Nažalost, napravljena je ogromna šteta. Ja zagovaram ljude koji vide barem 30 godina unaprijed, a onaj tko je do ovoga doveo u Dinamu, taj ne vidi mjesec dana unaprijed. Doveo je do kaosa, a to se trebalo i moralo izbjeći", kazao je Ljuština, višedesetljetni ravnatelj Satiričkog kazališta Kerempuh, koji je u dugoj karijeri obavljao niz društveno odgovornih dužnosti, a bavio se i politikom.

Među ostalim, bio je blizak politički suradnik i prijatelj bivšeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.

S obzirom na to što se sve dogodilo u Dinamu posljednjih nekoliko mjeseci, kaže da je možda pogriješio što odavno nije otišao. Duboko je razočaran cijelom situacijom u maksimirskom klubu.

"Zašto imam želju progovoriti? Sigurno ne zbog toga da lobiram za bilo koje rješenje. Imam puno godina, puno toga sam prošao u životu i ovo me čini strahobalno nesretnim kada razmišljam o budućnosti svojih unuka. Ja sam svjestan da rat sa sobom nosi grozne stvari, ali da će naše društvo tako temeljito polomiti sve moralne vertikale, ipak sam se nadao da se to neće dogoditi. Ono se nažalost dogodilo. Svi smo mi dali svoj obol tome i doprinos toj činjenici i mislim da ćemo svi zajedno itekako to skupo platiti", rekao je.

"Naravno, kada čovjek govori o nekim pojavama, uvijek želi govoriti i o samom sebi. Ja u Dinamo nisam došao da me za ruku doveo Zdravko Mamić. Grad Zagreb u Dinamo je poslao pokojnog sjajnog sportaša i čovjeka Dragutina Šurbeka i mene. Mislim da se radi o 2005. ili 2006. Godine 2009. izlazim iz gradske politike, završavam svoju storiju od četiri godine u gradskom poglavarstvu i, naravno, kažem u Dinamu da bi bilo dobro da dođu neki drugi ljudi. Tada je pao neki dogovor i ja sam ostao, jednako kao i kada je došla nova vlast, a evidentno je bilo da ja nisam dio nje", objasnio je.

"Mi smo to sve svjedočili po raznim sudovima i instancama, i sve je bilo čisto kao suza, i Zdravko Mamić je bio najveći sin naših naroda i narodnosti, da se malo našalim. I odjednom događa se neki sastanak, negdje u Banjoj Luci, i, naravno, niti znam tko je bio na tom sastanku, a ni o čemu se točno razgovaralo. Iz kuloara sam čuo da su se tu predlagala neka kadrovska rješenja, pa je sastanak održan kada su sve presude bile pravomoćne, kada su svi sudovi sve potvrdili, a onda se nakon Banje Luke sazvao sastanak i sve je na stolu. I odjednom Zdravko Mamić više nije naš najbolji sin, on je izdajica, on je kriminalac, on je lopov. To su sve pravomoćne presude, tu se ništa ne može učiniti… Što se dogodilo u Banjoj Luci da se mišljenja promijene preko noći, i to tako žestoko?" upitao se.

"Ja sam svašta radio u ovom gradu, ne libim se reći da sam bio i član partije, obnašao sam razne dužnosti, sudjelovao i na nekim poslovima organizacije Univerzijade… Ma, ima toga puno, da ne nabrajam. Ispričat ću jednu prispodobu. Drug Tito vraćao se iz Sjeverne Koreje, a mi smo radili jednu izložbu slika koja se protezala Savskom prema Pantovčaku. Naravno, da taj naš voljeni sin to sve vidi. Dan prije njegova dolaska izašle su razne komisije i naredile da se poskida 50 posto fotografija: 'Pa, je li vi znate da je Rade Žigić bio na Golom Otoku? Skidaj to!' Pa, skidajte Čanića, Opačića, Dabčevića, pa skidajte ovog, pa skidajte onog. Mi smo, naravno, pola izložbe poskidali. Mene su ova događanja u Dinama odvela u to vrijeme. Jer kako drukčije protumačiti da uđete na Skupštinu Dinama na kojoj se po dnevnom redu treba izabrati radno predsjedništvo, zapisničar, verifikacijska komisija, ovrhoviljitelji zapisnika… Međutim, Skupština još nije ni počela, a to je već sve izabrano".

"Nisam izgovorio nijednu riječ o Zdravku Mamiću jer, po njima, on nema nikakve zasluge za uspjehe Dinama i hrvatske reprezentacije. Mamić ni s čim nema veze od sastanka u Banjoj Luci, a do tog sastanka on je za njih bio Ronaldo, Messi, Dalić. On je bio sve na ovome svijetu, a sada on jednostavno nije ništa. E, sada kako da čovjek mojih godina i obrazovanja kaže: 'Dečki, dobro, ja vam vjerujem, bez obzira na to što ste nedavno tvrdili jedno, a sada potpuno suprotno. Da me pitate imam li povjerenja u hrvatsko pravosuđe, nažalost, moj je odgovor ne. Nemam niti ću ga ikada imati. Ne zbog dnevno-političkih razloga, već zbog osobnih. Čovjek koji je vozio moju kćer kada je poginula u automobilu bio je pijan. Ništa nije dobio, nekih godinu dana uvjetno, a ubio je dvoje ljudi. I da ja imam povjerenja u to pravosuđe!? To je nešto strašno, sve to skupa", ogorčeno zbori Ljuština.

"Tomaševića slabo poznam, ali mogu reći da su im rezultati vrlo skromni. Grad Zagreb ozbiljna je institucija, ima sve poluge da se sjajno razvija i to može mnogo bolje. Priča oko stadiona je vrlo prosta. Grad mora to regulirati s Dinamom. Ili će mu dati zemljište besplatno ili će mu to dati na neko korištenje. Ja sam bio u Münchenu i vidio kako se to civilizirano može napraviti", dodao je.

Mogao sam reći da se slažem, mogao sam pridobiti još neke skupštinare, imala bi se većina, život bi se nastavio dalje, ali bi se gazili, mljeli i uništavali svi moralni elementi, nastavio je.

"Mnogo je moralnije danas reći da si bio suradnik Ante Pavelića nego Milana Bandića i Zdravka Mamića, a to je naprosto nešto strašno i ako se svi počnemo tako ponašati, od svega nema ništa", zaključio je Ljuština.