Đokovića nitko ne voli i većini je drag njegov poraz, ali statistika ne laže

Njega jednostavno ljudi ne vole, ili da kažem kolokvijalno, ljudi ga “ne puše”. Osobno, također spadam među one koji ga ne vole, koji uvijek navijaju protiv njega i kojima ne sjeda njegova lažna pristojnost i ophođenje. 

Povijest je pokazala da ne moraš biti fin i pristojan da bi te ljudi obožavali. Dapače, možeš biti prepotentni egotriper kao recimo Zlatan Ibrahimović, ali njega ljudi vole. Voljeli su i Gorana Ivaniševića, iako je uvijek na terenu divljao i razbijao rekete, ali je bio iskren, a ista je priča bila s Johnom McEnroem.

Novak Đoković pokušava glumiti nešto što nije, pokušava se svidjeti svima, biti unisono voljen i cijenjen, ali to ne ide samo tako. Publika to vidi i zato mu zvižde na svakom iole ozbiljnijem meču. 

Njegovo pravo lice izađe na vidjelo onda kada gubi, kada se dere na publiku, udara u prsa, kada simulira ozljedu pa se čudesno oporavi, kada ide na WC dok gubi ili kada se sarkastično smije. I bilo bi bolje da je takav stalno, onda bi bio prihvaćen takav kakav je. 

Ruku na srce, voljeli ga ili ne, a ja ga osobno ne volim, treba ga cijeniti. Statistički, najbolji je igrač u povijesti tenisa i samo je poraz od Daniila Medvedeva spriječio da postavi nestvaran rekord od sva četiri osvojena Grand Slama u jednoj godini. Ruski bedem uspio je nekako zaustaviti srpski stroj na putu do čudesnog uspjeha i čak 21-og Grand slama. 

Nemam uopće sumnje da će “Nole” završiti karijeru s 24-25 Grand Slamova, a možda i koji više, jer je najbolji i u ovom tempu može igrati još bar dvije do tri godine.

Roger Federer ima 40 godina i praktički je gotov, ali se oproštaj odgađa zbog sponzora i cijelog hypea oko njega. Đoković je punih šest godina mlađi od njega, a Rafael Nadal je samo godinu stariji od Đokovića, ali je puno izraubaniji, a pošto je njegov forte uvijek bila trka i defenziva, to se osjeti. I Đoković je defenzivac po prirodi, ali puno manje sklon ozljedama od Nadala. 

Voljeli ga ili ne, a većina ga ne voli, Đoković je najveći ikad. Ima 20 Grand Slamova, isto kao Federer i Nadal, ali on ima najviše tjedana na broju 1, što je drugi najvažniji kriterij. Treći je broj Masters 1000 turnira. I tu ih ima Đoković najviše. Ima bolji međusobni skor od obojice, a imat će i rekordnu sedmu godinu koju završava kao svjetski broj 1.

Ima tu još zanimljivih podataka, od toga da je jedini od sve trojice osvojio svaki GS barem dvaput i svaki Masters barem dvaput. Federera drži ukupan broj turnira, Nadala olimpijsko zlato i puno Davis Cupova, ali generalno Đoković je najjači rezultatski. Kada osvoji i taj 21 Grand Slam, to će i finalizirati. Nadal se može svakako još vratiti u Parizu, na Roland Garrosu, ali to je to. Federera ne vidim više u vrhu, a Đoković je tu, spreman na nove bitke s Medvedevim, Cicipasom i Zverevim. 

No da i osvoji 25 Grand slamova i još hrpu svega, Đoković će uvijek biti po popularnosti iza Federera, pa i Nadala. Tu je prije svega on sam kriv, a ne to, kako se krivo prezentira, što je “iz Srbije pa smeta Zapadu.”

Ne, Đoković je jednostavno takav – nesimpatičan, uostalom kao i njegov otac Srđan. Federer je “čarobnjak iz Basela” , kralj elegancije, simbol tenisa i finoće, a Nadal je španjolski matador, “prašinar”, fizikalac, te vrlo popularan na svim razinama.

Đoković to nikad neće biti, pa bi bilo bolje da makne taj plašt lažne simpatičnosti i uvažavanja i bude ono što je. To bi mu donijelo sigurno više popularnosti nego ovo što radi. S igračke strane je ionako najbolji, pa zaista nema što izgubiti.