Đoković nije gotov, samo je konačno dobio ozbiljnu konkurenciju

Đoković je od tri Grand Slama koji su se igrali ove godine osvojio dva, a u trećem je izgubio u finalu. Lani je zbog odbijanja da se cijepi bio spriječen da igra na dva Grand Slama (Australian i US Open), a od ostala dva jedan je osvojio i u jednom kiksao ispadanjem u četvrtfinalu.

Drugim riječima, u Đokovićevoj igri uopće nema pada, dapače, aktualna sezona jedna mu je od najboljih ikad i osim činjenice da ima 36 godina i sigurno nije fizički na 100 posto kao nekad, već na možda 85-90 posto, to je uvijek isti Đoković.

Njegov problem je pojava prave konkurencije u vidu Carlosa Alcaraza. Već smo pisali o tome kako 20-godišnji Španjolac već sad ima dva Grand Slama, a recimo Đoković je svoj drugi osvojio tek sa 24 godine, a Federer prvi sa 22 godine. Nije Đoković generalno ništa lošiji, već je Alcaraz neočekivano dobar.

Izuzev činjenice da je dobar zemljaš, kao i svi Španjolci, pokazuje se kao dobar all-round igrač. Osim toga, dobar je i mentalno, jer se ne raspada kada gubi, što je odlika samo najvećih šampiona. Čini mi se da je napretkom iznenadio i samog Novaka koji je priznao da je "očekivao da će s njim imati problema na zemlji i tvrdoj podlozi, ali ne i na travi i da je igrač bez izražene mane, a čak su Nadal i Federer imali slabosti".

No i uz sve to, pa čak i uz lošiju igru Đokovića od one koju inače pruža i uz vrhunski nastup Alcaraza, njihov je wimbledonski meč bio jako gust i lomio se oko jedne lopte. Gust je bio i onaj prošli kojeg je dobio Đoković, a i onaj prvi kojeg je dobio Alcaraz.

Ovo rivalstvo gledat ćemo još sigurno naredne tri do četiri godine, odnosno dok biologija ne pritisne Srbina. Izuzev Alcaraza, Đoković ni danas nema pravu konkurenciju na Touru, a to puno govori o kvaliteti samog tenisa.

Tsitsipas, Rune, Medvedev, Ruud, Zverev, Sinner i ostali imaju svoje kvalitete, ali niti jedan dugoročno nije bolji od Đokovića, osim Alcaraza.

Njegov tenis Đokoviću očito ne odgovara i sada će se morati u smiraj karijere dobro prilagoditi da mu nađe slabu točku. Londonsko finale pokazalo je da tenis ima novu mega zvijezdu, ali tek treba vidjeti koliko će Alcaraz uspjeti držati takav ritam i kako će ga služiti zdravlje.

Na predstojećem US Openu brani 2000 bodova, a Đoković ne brani ništa, pa je to već pravi izazov. Pretpostavka je da će Srbin dogurati do 25-26 Grand Slamova do kraja karijere, a hoće li to ikad Alcaraz stići, teško je prognozirati? On bi narednih 10-12 godina trebao uzimati po dva GS-a godišnje, bez ikakve ozbiljnije ozljede. Koliko je to realno, sami procijenite.

Đoković u nogama ima još tri do četiri dobre godine i sigurno će pokupiti još dva do tri GS-a, ali osim što će mu to “zacamentirati” status najboljeg igrača u povijesti, neće mu donijeti naklonost publike ili medija. To naprosto ili imaš ili nemaš, a Đoković nema.

Godinama se pokušavao svima svidjeti, ali je sad pod stare dane odustao od toga i ponaša se prirodnije. Tako je trebao od starta, pa bi ga i publika možda više prihvatila. Ipak, njemu je stalo samo do rekorda, pokazuje ogromnu želju i dalje, a ako ga zaobiđu ozljede, gledat ćemo ga još neko vrijeme.