Dinamova europska sezona za čistu desetku

No u posljednje tri sezone i to se promijenilo – nabolje. Dinamo je postao klub koji redovito prolazi u nokaut fazu i kojem famozno "europsko proljeće" više nije nedostižno, već normalna stvar. 

Poslije nesretnog ispadanja od Benfice, u kojem je Dinamo imao pobjedu u prvom dvoboju i kolosalni zicer Amera Gojaka u produžetku uzvrata pa sve do nesretnog ispuštanja vodstva 3:1 protiv Šahtara godinu kasnije – Dinamo je u svemu tome napredovao, učio i razvijao se. 

Ove godine sve je to došlo na naplatu. Suvereni prolazak iznimno nezgodne grupe sa ruskim CSKA, nizozemskim Feyenoordom i austrijskim Wolfsbergerom, uz jedan jedini primljeni gol, bio je samo početak. Zatim je stiglo rutinsko izbacivanje jakog ruskog Krasnodara, a onda i prolaz ekipe od 800 milijuna eura, velikog Tottenhama. 

Ovaj uspjeh i ulazak u četvrtfinale Europske lige svakako je najveći uspjeh u Europi nekog našeg kluba od samostalnosti. Imao je i Hajduk četvrtfinale Lige prvaka 1995., ali tada se drugoplasirani iz grupe plasirao izravno u četvrtfinale i igralo se puno manje utakmica, stoga smatram da je Dinamov uspjeh jači i vrjedniji. Protiv Villarreala se moglo, ali pod uvjetom da su sva četiri poluvremena odigrana kao prvo i četvrto. 

Drugim riječima, Dinamo je protiv jakih Španjolaca bio sjajan u prvom poluvremenu maksimirske utakmice i drugom poluvremenu gostujuće. Ostalo je bilo slabo iz više razloga, od umora, preko ozljeda pa do konačno i snage protivnika koja je bila na visokoj razini. 

U uzvratu je Dinamo imao svoje prilike, kao i Villarreal doduše, a pričati o tome 'ŠBBKBB' (što bi bilo kad bi bilo) je bespredmetno. Mogao je Villarreal zabiti i više, a mogao je Dinamo sve okrenuti i proći. Da je Majer zabio na početku nastavka, da su suci drugačije procijenili VAR situaciju za njihov drugi gol itd. 

Opći dojam je da su dva od četiri poluvremena bila top, ali krivo raspoređena. I protiv Tottenhama je Dinamo slabo odigrao prvi dvoboj, ali je sve nadoknadio u uzvratu. Problem je što se protiv Villarreala to malo razvodnilo na dvije utakmice, a rekao bih i da je timski Villarreal jača momčad od Tottenhama. Po imenima ne, ali po timskoj igri da i protiv njih je teže igrati. 

Dinamo je opet lijepo zaradio, porasla je cijena igračima i klub će zasigurno zadržati ovu razinu i za naredne sezone. Etablirali su se neki novi igrači, a i izbornik reprezentacije Zlatko Dalić mogao bi (i morao) povesti neke dinamovce na Euro. Prije svih Joška Gvardiola, a onda i Lovru Majera i Luku Ivanušeca. Dominika Livakovića, Brunu Petkovića i Mislava Oršića računam kao sigurne putnike na kontinentalnu smotru.

Sada je pred Modrima novi izazov, a to je finiširanje prvenstva u kojem i dalje prijeti vrlo nezgodni Osijek. Tu je i Kup, a ipak prvenstvo je primarno i Dinamo se ne smije opustiti jer je još dosta bodova u igri.