Dinamo nikad jači, Hajduk nikad slabiji, stvara se veliki jaz na vrhu

Konkretno, nakon jesenskog dijela prvenstva Splićani zaostaju 22 boda za Dinamom i time prijete srušiti vlastiti negativni rekord koji se kreće oko -36 bodova na kraju. Razloga za takav potop je više, ali navesti ćemo samo neke: 

Kriza upravljanja

Navijači vode klub kroz udrugu Naš Hajduk. Iako je u početku projekt zvučao obećavajuće, sada je to druga priča. U zadnjih sedam godina otkada udruga vodi klub, klub nikada nije lošije stajao. Oponenti modela kažu da zapravo Ulica vodi klub, te da se udruga u sve miješa, o svemu odlučuje, a zapravo nema uopće većinski paket dionica. 

Loša omladinska škola

Zadnji dobri igrači koje je Hajduk izbacio su Kalinić i prije njega Srna. Pod time govorim o igračima top klase, a ne prolaznicima u reprezentaciji. Naprosto, Hajduk nema novca i nema više ugled kao nekada. Mnoge talente uzmu drugi klubovi, a zabrinjava podatak da je Hajduk godinama u podređenom položaju u svim omladinskim kategorijama. 

Nedostatak novca

To je zapravo prvi i osnovni problem. Hajduk naprosto nema novca, jer da ima, sigurno ne bi dizao "razvojni" kredit koji je zapravo kredit za puko preživljavanje dok se netko ne proda. Nažalost, nema se tko baš prodati i tu se krug zatvara. Posebno je čudno kako to da klub nema novca nakon što je u zadnjih 18 mjeseci prodao igrača za više od 20 milijuna eura? 

Što se Dinama tiče, situacija je dijametralno suprotna. U Maksimiru sve ide "ko po špagi", ako izuzmemo manje greške, kao što je bijeg Ajdina Hasića. Dinamo ima budžet kakav nemaju svi ostali klubovi skupa i to se vidi na terenu. To može zahvaliti dobrim prodajama igrača za velike novce. U svakom prijelaznom roku Modri prodaju nekoga i uprihode 20-30 milijuna eura, a s time se može jako, jako puno. Svake godine dobro igraju u Europi i zarade ogroman novac, konkretno ove sezone oko 20 milijuna samo od nastupa u Europi.

Osim toga, Dinamo ima i najbolju omladinsku školu u zemlji koja stalno izbacuje nove talente. Majer, Šunjić, Olmo, Moro, Marin i ostali jamac su svijetle budućnosti kluba. 
Kada je takva situacija u klubu, jasno je da rezultati ne izostaju, pa je Dinamo prvi u ligi i prvi u Europi. 

Od ostalih klubova najugodnije iznenađenje je novi prvoligaš Gorica. Iako im se predviđala borba za opstanak, oni su se pokazali kao vrlo tvrd suparnik i trenutno drže peto mjesto tablice. Gorica je dokaz da za uspjeh ne treba samo novac. Jasno da novac treba, ali kada uzmete u obzir da u Gorici najskuplji igrač nema više od 5000 eura mjesečno, onda je sve jasno. 

Uz Goricu tu je i Lokomotiva, momčad puna mladih talenata. Iako su već duže vrijeme dobri, štoviše odlični, tek ove godine Lokomotiva pokazuje ambicije za sam vrh. Zanimljiv igrački kadar, mladost momčadi i lepršavost igre su svakako dobitna kombinacija. Lokosi imaju Kastratija i Uzunija, dva paklena igrača, zatim imaju fantazistu Ivanušeca i "buldožera" u napadu u vidu Radonjića. 

Od tradicionalno jakih klubova tu su Osijek i Rijeka. Po meni su ta dva kluba trenutno vrlo slična, pogotovo otkad je Rijeka malo pala, a Osijek malo ojačao. Klubovi su to u stranom vlasništvu, klubovi sa solidnim financijama, s dobrim momčadima i jasnom strukturom. Rijeka je počela očajno, pa se podigla pod Bišćanom, a Osijek cijelu sezonu drži jednu solidnu razinu pod Zekićem. 

Kada se sve zbroji, jasno je da će Dinamo opet vjerojatno biti prvak, ali borba za sva ostala mjesta pri vrhu, a pogotovo ona za Europu, mogla bi biti zanimljiva.