DAN KADA JE MESSI UTIHNUO 'Nakon 36 sati putovanja, uz posljednje zrake sunca, svjedočio sam kako je Argentina pokleknula ispred velike Hrvatske'

Uz ispraćaj posljednjih zraka pri zalasku sunca, na samom rubu grada Nižnjeg Novgoroda u Rusiji gdje se sudaraju rijeke Volga i Oka, svojevrstan sudar imali su Hrvatska i Argentina. Gigantski okršaj, spektakl u najavi koji nije išao u prilog našoj momčadi zbog prethodnih omjera protiv južnoameričkih momčadi (jedna pobjeda, tri neodlučene utakmice i čak šest poraza) te je prednost bila na strani prepotentnih Argentinaca.

Ni njihovi navijači nisu bili ništa pristojniji. Većina ih se bahato ponašala na ulicama, ponižavali su hrvatsku reprezentaciju, konstantno uzdizali Messija i kupili tisuće i tisuće karata za finalnu utakmicu u Moskvi. Iz njihove perspektive, Hrvatska je bila 'zalogajčić kojeg će s lakoćom smazati', a Argentina kapacitet za finale, bez ikakve dvojbe. 

Putovao sam 36 sati, prvo autobusom pa avionom te na kraju vlakom da bi došao pružiti podršku Vatrenima u dalekoj Rusiji. Sportski neuci reći će da je u pitanju ludost, a oni drugi, fanatici razumjet će termin 'navijačke groznice'. Stajao sam tog dana na tribini, gledao famozni zalazak sunca kroz betonske stupove prekrasnog stadiona sagrađenog u obliku kockaste arene i čekao susret. Nervoza u meni tinjala je i osjećao sam potrebu da ušutkam te bahate 'navijačke agresore' s juga, ali nisam mogao. Nas je bilo svega nekoliko tisuća u dalekoj Rusiji. Neumorno bismo pjevali i bodrili naše, ali 20 tisuća argentinskih grla nadjačalo bi svaku našu pjesmu. No, bili smo uporni.

Prvo poluvrijeme bilo je prilično turobno i oskudno. Hrvatska je destruktivnom igrom kontrolirala Argentinu i nismo bili previše orijentirani prema naprijed. Nije loše, pomislih tada. I onda u drugom poluvremenu nastupa pravi preporod. Rebić iz prve, Modrićeva 'raketa' i još jedna Raketa uz Kovačićevu asistenciju za nova tri boda na našem kontu. Grogirana Argentina biva osakaćena i posramljena.

Debakl, uništenje, sramota, jad, tuga, nazovite kako hoćete jer ni njihovi mediji ih nisu poštedjeli. To je bila prava nogometna lekcija uzdignutoj Argentini. Lekcija od male države, s deset puta manje ljudi. Pravi melem na protivničku drskost.

A njihovi navijači poslije utakmice? Rusi su nam prilazili, čestitali i veselili se s nama. Veličali su zajedništvo Hrvatske i Rusije pod geslom 'slavenske braće'. Prihvatio sam to s veseljem i zajedno smo pokušali uočiti barem pokojeg navijača Argentine. Međutim, teško ih je bilo za prepoznati jer su svi skinuli svoje dresove. Možda im je bilo vruće te sparne, ruske noći, a možda je samo bilo zbog srama.

Ova utakmica bila je istinski pokazatelj snage Dalićeve momčadi i s pravom se moglo nagovijestiti da su velike stvari moguće ako dečki ostanu pribrani, koncentrirani i naravno ako nas i sreća malo pomazi. Te nezaboravne, nižnjinovgorodske noći slavila se pobjeda do ranih jutarnjih sati. Neobično, tamo zora ljeti sviće već oko dva ili tri sata u noći. I uistinu, nebo više nije bilo svijetlo plavo preliveno bijelim oblacima, ovog puta ranojutarnje sunčeve zrake obasjale su ga crveno-bijelim prugama, a mi bi pogledom prema gore vidjeli samo crveno-bijele kockice.