Dalić je shvatio da taktika ne donosi pobjede, već atmosfera u momčadi

Očekivati od Dalića da u smislu taktike bude Pep Guardiola, Jurgen Klopp ili Jose Mourinho bilo bi nerealno, a to zna i on sam. Ono gdje je Dalić jak je stvaranje ugodnog ozračja za najveće zvijezde koje puno bolje igraju kad se osjećaju kao kod kuće. 

Stoga je jasnije i što se radilo u Kataru, a sve je bilo upakirano oko isprobavanja 3-5-2 taktike koja je ispala promašaj, ali ne treba ju otpisati.

3-5-2 je zasad neuspjeli eksperiment

Ako uzmemo u obzir da smo igrali sa slabašnom Slovenijom i još slabijom Bugarskom, jasno je da su nam oni stvorili previše prilika i da je taktika bila promašena. Iako na papiru Joško Gvardiol, Marin Pongračić i Duje Ćaleta Car djeluju kao dobitna kombinacija, u praksi je to bilo loše. Ćaleta Car je bio spor i nervozan, a Pongračić nekako odsutan i pomalo nonšalatan, što mu se i u klubu zamjera. Jedino je Gvardiol odradio posao na nivou. Osim te trojke, veliki je problem bio desni bok gdje je Josip Juranović jedini i ne odveć dobar izbor. Najveći je problem ipak napad, jer mi nemamo klasičnog golgetera niti ekstra klasu u špici. 

Dalić Ćirinim metodama galvanizira momčad

Kako bi tome doskočio, Dalić je mudro maknuo bilo kakav rezultatski imperativ sa zadnje dvije utakmice i svima je dao priliku. Igrači su igrali padel, kartali, družili se, slikali i atmosfera je bila kao na maturalcu. Izbornik dobro zna da tako od njih može izvući najviše. U konflikte u pravilu ne ide, osim ako mu se netko ozbiljno ne suprotstavi kao Nikola Kalinić ili Ante Rebić. U takvim okolnostima se i pomirljivi Dalić pretvara u vuka. 

Da se razumijemo, povijest je pokazala da opušteniji pristup naprosto više odgovara našem mentalitetu od vojničkih metoda i tu je izbornik u pravu. Reprezentativci igraju za velik novac u svojim klubovima i nedvojbeno znaju sve o nogometu, pa ih nema Dalić što niti učiti.

Kadrovski problemi koji se moraju riješiti nisu mali

Koja god bila taktika za Katar, neke stvari su i dalje pod upitnikom. Prvo je mjesto golmana, jer je Dominik Livaković iz svima nepoznatog razloga "bačen na led", a osim Ive Grbića sada i Ivica Ivušić grabi prema tom mjestu. Ipak, mislim da će Dalić ostaviti Livakovića na golu, jer je ipak najbolji. 

Drugo mjesto je pitanje Dejana Lovrena. Ako je Gvardiol siguran, postavlja se pitanje tko će uz njega? Mlađe snage kao Ćaleta Car ili Pongračić ili pak senator kao Lovren? Po meni je tu prvi izbor ipak Lovren, ali pitanje je kako će to izbornik pomiriti? 

Desni bek ili desno krilo (ovisi igramo li 4-4-2 ili 3-5-2) svakako je problem. U normalnim okolnostima to bi trebao pokriti Šime Vrsaljko, ali kako njega nema krpamo se sa Josipom Juranovićem. Probalo se sa Josipom Brekalom i to nas je koštalo ispadanja sa Eura, tako da to nije opcija, a Dalić zapravo i nema previše izbora na tom mjestu. 

Lijevi bek ili lijevo krilo zapravo nije problem nego dilema. Ako je sustav 4-4-2, siguran je na beku Borna Sosa, a na krilu Ivan Perišić. Ukoliko igramo 3-5-2, onda je to problem, jer u tom slučaju Sosa ispada, a Perišić bi bio zadužen za cijelu stranu.

Najveći problem je ipak napad. U nedostatku Brune Petkovića koji je totalno van forme mi nemamo pravog napadača. Ante Budimir nije loš, ali nema ni tehniku ni snagu kao Petković, a Andrej Kramarić je prenizak i preslab za to mjesto. To što Kramarić sebe smatra nekom ekstra kvalitetom je još jedan problem, ali i potencijalna bomba u svlačionici. 

Po meni, rješenje je u dvojcu Livaja – Oršić. Izbornik bi na taj način ubio ne dvije, nego tri muhe jednim udarcem. Prvo, razveselio bi hajdukovce zbog Livaje. Drugo, razveselio bi dinamovce zbog Oršića. Treće, dobio bi Livaju koji je fizički vrlo jak bez obzira na visinu i tehnički je al pari Kramariću, a sa Oršićem dobiva strašan vanjski šut i golgetersku efikasnost.

U tom slučaju momčad bi izgledala ovako:

Livaković-Sosa-Gvardiol-Lovren-Juranović-Modrić-Brozović-Kovačić-Perišić-Livaja-Oršić. 

Ovaj sastav djeluje zaista moćno na papiru, ali vidjet ćemo što će smisliti Dalić.