DA SE NE ZABORAVI Prisjećamo se najveće tragedije hrvatskog nogometa

U sjećanjima je Hrvoje Ćustić svakako ostao najviše svojoj obitelji.

"Srce nam je ispunjeno ljubavlju prema našem Hrvoju, moja obitelj svakodnevno živi s njim i nikad se nećemo pomiriti s činjenicom da  nam ga je sudbina otrgnula iz naručja!

Za nas ne postoji vrijeme, mi nemamo taj osjećaj da je prije deset godina naš sin trčao za loptom i nedugo zatim glavom udario u zid, te nekoliko dana nakon toga od posljedica teške ozljede preminuo u zadarskoj bolnici.

Jer, on je tu pred mojim očima i očima moje obitelji", rekao je tužnim glasom Svetko Ćustić, otac Hrvoja Ćustića, za Sportske novosti.

Svetko je prije dvije godine postao direktor NK Zadra te kaže da ga prema tome upravo vodio Hrvojev san.: "Doista, živim njegov san, jer mi nismo bili samo otac i sin, nego prijatelji i suradnici koji su svakodnevno pričali o planovima. Hrvoje je moja snaga, moj život!  I zato svakog dana kad dolazim na posao u klub, zastanem pokraj njegove fotografije i kažem: ' Dobro ti jutro sine!' 

I odem raditi, oživljavati njegove ideje o kojima smo pričali jučer. Jer,  ponavljam, nemam taj osjećaj o vremenu, tim godinama dugim,  u kojima naš sin samo fizički nije s nama.  Živimo s njim, pričamo, smijemo se i plačemo, dijelimo međusobno u obitelji,  bol, radost i tugu, prožimaju nas osjećaji ponosa što smo odgojili pravoga čovjeka, sportaša, koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim."

Podsjetimo, mladi nogometaš Zadra je preminuo prije deset godina tako što je na prvenstvenoj utakmici protiv Cibalije, 29. ožujka 2008., u dvoboju sa mladim Tomislavom Jurićem, zaradio udarcem u betonski zid nagnječenje mozga i frakturu lubanje.

Hitno je operiran iste večeri u zadarskoj bolnici. Stanje se pogošalo 2. travnja navečer, praćeno povišenom temperaturom, te je nastupila moždana smrt.