Da se igraju dvije utakmice, na prolaz, Dinamo bi sigurno išao dalje

Salzburgov trener Adolf Hütter ne može „pobjeći“ od Dinama. U igračkoj su ga karijeri trenirali Otto Barić i Slavko Kovačić, suigrači su mu bili dinamovci Nikola Jurčević, Dražen Besek, Mladen Mladenović, Igor Pamić, Mario Bazina, Mario Tokić...

Štoviše, u njegovu je rodnom gradiću Hohenemsu rođen i jedan sadašnji Dinamov igrač, Filip Škvorc, koji je trenutačno u maksimirskoj B momčadi... Hütter se, k tome, u svojoj prvoj sezoni na klupi seniorske momčadi Salzburga u europskim okršajima namjerio na Dinamo. Dvoboj 3. kola D skupine Europa lige na rasporedu je u četrvtak u Salzburgu, a dva tjedna kasnije isti će se suparnici sučeliti u Maksimiru u ogledu 4. kola.

Hüttera dobro poznaje njegov nekadašnji suigrač, bivši hrvatski reprezentativac Mario Tokić, koji je osam godina igrao u Austriji, zajedno su nastupali za GAK, a sad su, eto, obojica na početku trenerske karijere. Doduše, Hütter je već odradio mandat u Altachu i Grödigu, a od ovoga je ljeta na klupi Salzburga. Tokić je s 39 navršenih godina na samom početku, trenutačno je asistent glavnoga trenera u drugoj momčadi Dinama gdje mu ide sjajno: primjetno je da je uspostavio vrlo dobar odnos s igračima, vjeruju mu, upijaju savjete, cijene autoritet znanja...

„Hütter je prije svega korektan čovjek i igrač, uvijek ste se mogli u njega pouzdati. Kao igrač je bio lucidan. Iako je bio zadnji vezni, volio je igrati i prema naprijed, ali prije svega vodio je računa o disciplini. Takve je igrače svaka momčad voljela imati: zna igrati i discipliniran je, poštuje taktičke zakonitosti“, naglasio je Tokić potvrđujući da je sadašnji Salzburgov strateg još tada pokazivao trenerski talent.

Inzistiranje na disciplini ne znači da Hütter slijedi doktrinu – najvažnija je obrana, a prema naprijed ćemo vidjeti.

„On je ipak jedan korak iznad. Igrao je zadnjeg veznog, ali i zabijao golove, imao je dobar šut iz daljine i često ga je koristio. Naravno, inzistira na disciplini u obrani, ali ipak voli da svi – igraju. Štoviše, još je kao igrač volio napadački nogomet, a sad kao trener i ima upravo takvu momčad pa i mora igrati ofenzivnije. Pratim Salzburg, vidim da su promijenili nekoliko igrača, ali na istim pozicijama. Dakle, ne mijenjaju filozofiju igre. Dosta su ofenzivna momčad, prema naprijed imaju četvoricu, petoricu igrača koji u svakom trenutku mogu sami riješiti utakmicu, zato su opasni.“

Koliko su drukčiji od bečke Austrije, koja je prošle sezone tijesno svladala Dinamo u pretkolu Lige prvaka?

„Austria je bila defenzivnija, naročito stoga što ipak nije imala igrača zvučnoga imena, nekoga tko bi sam mogao riješiti utakmicu. Salzburg, primjerice, ima Soriana koji može igrati u puno boljim klubovima, mnogi ga i traže... Salzburg, dakle, ipak ima nekoliko igrača koji, ako imaju dobru večer, mogu praktički 'sami' pobijediti suparnika.“

U Salzburgu su i trojica koji su ovdje bili i u dvobojima protiv Dinama prije pet godina. Dakle, imaju iskustvo, momčad se ne osipa, igrače mijenjaju planski, zadržali su filozofiju igre...

„Mislim da su, uz nas, najbolja momčad u skupini. Da se igraju dvije utakmice, na prolaz, Dinamo bi sigurno prošao. Sad se igra na bodove...“

Primjetno je da dosta osciliraju. Prvo su zaredali s pet pobjeda, onda spojili pet utakmica bez ijedne pobjede, a sad su opet u slavljeničkom nizu od šest uzastopnih trijumfa...

„Što je razlog? Gledajte, cijenima Adija Hüttera, ali on je ipak mladi trener s relativno malo iskustva. Trenira momčad koja je možda – iznad njega. To su ipak igrači koji imaju milijunske ugovore, a on je mladi novi trener. Kad momčad poveže nekoliko pobjeda, tada je najvažniji – trener. On mora održati 'španung', zadržati ritam... Možda je to problem. Bilo je iznenađenje kad je on postao trener, Salzburg je imao Giovannija Trapattonija, Huuba Stevensa, dakle iskusne stratege, a sad je došao mladi i relativno neiskusan trener u momčad koja ima jako puno zvijezda i zvjezdica pa je tu možda nekakav nesazmjer. Možda to može biti naša šansa“, dodao je Tokić.