Čuveni kapetan Dinama smogao snage ispričati anegdotu o Ćiri: Tijekom turneje po Australiji, pitao me 'tko je onaj debeli'...

"Znali smo svi, jer i Ćiro je to javno govorio, da je u teškom stanju. Međutim, za odlazak prijatelja, čovjek se nikako ne može pripremiti. I kada sam vidio u srijedu da mi zvoni mobitel, znao sam da se nešto loše dogodilo. Naravno, odmah sam doznao o čemu se radi i slomilo me", rekao je Zajec za Tportal. 

Legendarni kapetan trenutno se nalazi u Ateni koja je zatrpana snijegom. 

"Ćiro nije bio samo nogometni trener, on je bio čovjek za široke mase. Otvoren, iskren, nevjerojatno inteligentan. Ja nisam imao puno trenera, ali on je definitivno bio najbolji. I to ne govorim samo sada, to sam govorio oduvijek. Meni je jako drago što mu je taj naš zajednički uspjeh s Dinamom iz 1982. godine najdraži trofej u karijeri, baš kao i nama igračima, jer i kasnije je imao senzacionalnih uspjeha, uz ono osvajanje svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Dakle, kada mu je takav uspjeh iza Dinamovog, onda zbilja znate da smo mi te 1982. godine napravili nešto stvarno veliko", rekao je. 

Dodaje kako je osim trenerskog znanja, Ćiro imao "ono nešto". 

"Duhovit, šarmantan, čovjek velike duše. Fakin, zagrebačko-bosanski. Nevjerojatno načitan, ali i koji je znao kako razgovarati s igračima, sa svakim drugačije. I moram se ovdje još vratiti na njegov primarni posao, znao je svakog igrača postaviti na pravo mjesto, izvući iz njega najbolje. S time da je bio i vrhunski psiholog. Jednostavno, neponovljiv. I nije bilo dana, ili treninga na kojem nije bilo anegdota. No, sve su ispričane", kaže Zajec. 

Podijelio je i jednu duhovitu anegdotu. 

"Meni je strašno štosno bilo, tijekom turneje po Australiji, kada me je u liftu pitao 'tko je onaj debeli?', a ja sam mu rekao – 'on će biti naš prvi golman'. Riječ je dakako o Marijanu Vlaku, koji je nakon toga krenuo u 'mukotrpne pripreme' i trčao kilometre oko hotela samo da bi stesao liniju. I stao pred gol pobjedničke momčadi. Ali znate, toliko toga ima s Ćirom da bi se moglo pričati danima", priznaje. 

Rekao je da su bili prijatelji još u vrijeme kada je on bio igrač, a Ćiro trener. 

"Naravno, koliko smiješ u toj fazi, dok je on trener, a ja igrač. Ali eto, strašno sam bio ponosan, jer sam mu pomogao tih godina. Naime, mi smo tada imali slabe ugovore. U Dinamu sam zaradio 80.000 njemačkih maraka. Ali smo dobivali stanove. pa smo tako Zlatko Kranjčar Cico i ja dobili na Dobrom dolu stanove. Trebao ga je dobiti i Ćiro. Međutim, Ćiro bi svoj trebao čekati dugo, pa sam mu ga ja prepustio, jer on ga je te 1982. godine i zaslužio. No, ja sam relativno brzo otišao iz kluba, pa stan nisam ni dobio. Ali, uopće mi nije bilo žao, jer mi je bilo najvažnije da je on pripao nekom od igrača ili trenera", otkrio je bivši kapetan Modrih. 

Rekao je kako su bili u redovnom kontaktu i nakon njegova odlaska iz Dinama. 

"Istina, ne svakodnevnom, jer svaki je otišao na svoju stranu. Ali, kad god smo bili istovremeno u Zagrebu, popili bi kavu, razgovarali. Imali smo očito tu neku vezu, jer obojica smo i Vodenjaci", zaključio je. 

Rekao je za kraj kako će se potruditi stići do srijede u Zagreb kako bi prisustvovao posljednjem ispraćaju velikog trenera.