Čupić o najtežem trenutku u sportu: 'Zato su me otpisali, a ja sam od toga napravio brend'

I on je jedan od naših velikih rukometaša koji su s reprezentacijom osvojili sve osim zlatne medalje. Bio je jednom srebri i jednom brončani na svjetskim prvenstvima, dvaput srebrni i dvaput brončani na europskim prvenstvima, te jednom brončani na Olimpijskim igrama. Nije igrao na svjetskim prvenstvima 2017. i 2019., ali vratio se 2021. kada smo igrali u Egiptu i na kraju osvojili tek 15. mjesto, što nam je bio najgori plasman u povijesti. Na EP-u je preskočio 2020., ali se vratio 2022. Dvaput je osvojio i Ligu prvaka, s Kielcom i Vardarom.

U velikom intervju za Večernji list dotaknuo se mnogih tema, od trenutnog Svjetskog rukometnog prvenstva i igre Hrvatske sve do svog početka u svijestu sporta. Zanimljiv je posebno jedan dio razgovora u kojem se Čupić osvnuo na ozljedu zbog koje je ostao bez prsta.  U Londonu su mu bile prve Olimpijske igre jer je uoči onih u Pekingu ostao bez prsta. Na povratku u hotel se poskliznuo i pri padu se pokušao uhvatiti za željeznu ogradu. Pritom je zakvačio ogradu vjenčanim prstenom i izgubio dio prsta. Ozljeda mu nije naštetila rukometnoj karijeri, no bio je prisiljen zbog nje propustiti Olimpijske igre u Pekingu 2008.

"Kada se to dogodilo 2008., prvih godinu-dvije bilo je dosta propitkivanja. Novinari, navijači, treneri postavljali su pitanja, a poslije je to postalo moj brend, ako takav nesretni slučaj može biti brend. Nakon toga više se nitko nije obazirao na to. Svi su se naviknuli, kao i ja, na to da je to tako, da je to normalno. Milijun puta bio sam u nedoumici, čuo pitanja kako, zašto... Drugi su mi govorili da neće biti kao prije i kada slušaš to svakoga dana, počneš i sam negativno razmišljati. Imao sam karakter, taj metkovski inat koji ne daje nikome gušta da bude po njegovom, nego samo po mome. Obitelj mi je davala veliku podršku, a zahvaljujući svom karakteru i inatu pokazao sam nakon dva mjeseca da ću biti najbolji što mogu".

FOTO: Ante Cizmic / CROPIX

'Bio sam najsretniji čovjek 164 puta'

Na velikom natjecanju debitirali je 2008. kada je nastala čuvena soba "Mali i manji". "Da, bio sam cimer sa Zlatkom Horvatom, a mi smo bili dvojica najnižih igrača. U toj sobi družili smo se prije i poslije utakmica, kuhala se kava, razgovaralo se jako puno, tu su bili i počeci PlayStationa...", rekao je te istaknuo najdraže utakmice u svetome dresu.

"Sve 164 koje sam odigrao u dresu reprezentacije. Svaki put kad sam igrao za reprezentaciju, to su mi bili najljepši dani. Bio sam najsretniji čovjek 164 puta. Da, žalim za zlatom, ostale medalje podijelio sam po kućama, stanovima, rodbini kojoj su više značile nego meni. Možda to nije lijepo, ali mislio sam da će doći zlatna.

Legendarni Čupić komentirao čudnu situaciju s Cindrićem: 'Na pamet mi pada samo jedno'

Poraz od Francuske u finalu SP-a 2009. i polufinalu Igara 2012. dva su mi najteža poraza. Francuzi su jednostavno bili najbolji, a mi drugi najbolji. To je bilo baš teško razdoblje, nema me doma po mjesec-dva, moji me se zažele, a ja u depresiji. Nisam tada bio ni dobar igrač, ni roditelj, ni muž. Samo te dvije utakmice nikada nisam ponovno pogledao",  rekao je Čupić.