Član Uprave Dinama otkrio koliko bi koštala obnova ili rušenje i izgradnja novog stadiona u Maksimiru

"Nema vidljivih i novih oštećenja na stadionu", kazao je član Uprave Dinama, Krešimir Antolić. 

U razgovoru za Sportske novosti Antolić je dao neke odgovore koji se dosad nisu mogli čuti ili pročitati, metaforički kazano, "razgolitio" je kompletnu priču.

Prvo je nešto kazao o stanju stadionske infrastrukture nakon prvog potresa u ožujku...

"Nakon preliminarnog pregleda u travnju te sveobuhvatnog stručnog pregleda stadiona koji je završen početkom srpnja, utvrđena su oštećenja na staklenoj fasadi sjeverne tribine, zatim na istočnoj i južnoj tribini, zbog čega su te tribine zatvorene za gledateljstvo. Najgora situacija je na istočnoj tribini jer su kao posljedica potresa popucali svi glavni poprečni nosači ispod uzdužne grede nad osloncima, a na tim mjestima su bili jedini konstruktivni dijelovi koji osiguravaju stabilnost na potres. Glavna konstrukcija istočne tribine nije sigurna niti za slučaj djelovanja potresa značajno manjeg intenziteta u odnosu na potres koji je prema seizmičkoj karti RH predviđen kao mogući. Zbog toga ta tribina do daljnjega mora ostati zatvorena i ne može se koristiti za sportske priredbe na stadionu.

Što se južne tribine tiče, ona nije imala dokazanu seizmičku otpornost na potres i mi smo, uz prethodno pribavljenu suglasnost gradske uprave, naručili projekt i dogovorili izvođenje potrebnih ojačanja konstrukcije, kako bismo mogli vratiti gledatelje na tu tribinu kada nam to epidemiološka situacija bude dozvoljavala. Prije neki dan su radovi i službeno završili i nakon tehničkog pregleda koji očekujem u prvim danima siječnja 2021. godine ova bi tribina trebala biti sigurna za gledatelje.

Time bismo postojeći kapacitet povećali za 3900 mjesta i ukupno bi iznosio nešto preko 24.000 mjesta. To nam je bilo posebno važno radi licenciranja za iduću sezonu. Kako smo javno i objavili, ovi radovi, zajedno s troškovima projektiranja, imaju vrijednost od 1.600.000 kuna i plaćeni su iz Dinamove likvidnosti. Problemi oko staklene fasade sjeverne tribine otklonjeni su još u ljeto. Mogu zaključno reći da su zapadna, sjeverna i južna tribina sigurni za gledatelje, dok će istočna tribina do daljnjega biti zatvorena za gledateljstvo", kazao je u uvodu Antolić.

U posljednjih godinu i pol dana Dinamo je uložio vlastita sredstva u obnovu terena br. 4 i 7, servisiranje terena 3., 5. i 6. Obnovili su 7500 m2 plave trave oko glavnog terena za igru, kućice za igrače, postaviljena je nova tribinu uz teren br. 3 te je u tijeku izgradnja sportskog balona za treninge u zimskim mjesecima, osobito za polaznike nogometne škole, otkrio je član Uprave.

"Balon bi nakon pripremnih radova i dobivanja potrebnih atesta trebao biti postavljen u prvoj polovini siječnja 2021. Ukupna vrijednost svih radova, i onih na južnoj tribini i svih ovdje nabrojanih, iznosi 13,6 milijuna kuna vlastite, Dinamove, likvidnosti. Nisu ovo niti prva niti zadnja ulaganja Dinama u stadion, od 2008. do 2020. klub je uložio nešto manje od 100 milijuna kuna. Iako je frustrirajuće ulagati u imovinu koja nije klupska, mi smo na to primorani jer želimo omogućiti normalne uvjete treniranja, igranja i gledanja, kao i zbog uvjeta licenciranja".

Stadion treba ostati gdje jest

"Moj stav, a i stav vodećih ljudi kluba, jest da stadion treba ostati na postojećoj lokaciji. Više je razloga za to, oni su povijesni, emotivni i poslovni. Podsjećam da je nadbiskup dr. Antun Bauer na inzistiranje akademske zajednice predao HAŠK-u zemljište na kojem je već 1912. godine niknulo nogometno igralište. Dinamo, kao nastavak i nasljednik Građanskog, je 1948. godine iz Koturaške preselio na Maksimir, a od siječnja 1952. pa do početka 90-ih godina Dinamo je bio katastarski vlasnik zemljišta i stadiona. Povijesni moment je ovime sasvim jasan, emotivan proizlazi iz svih godina života kluba provedenih u našem domu na Maksimiru, a poslovni svoje uporište ima u potencijalu lokacije i višestrukoj mogućnosti povrata investicije kroz sve njene prednosti", rekao je Antolić.

Što se tiče pitanja treba li stadion obnavljati ili graditi ispočetka, Antolić kaže da su mišljenja oprečna.

"Jedno je da je ovaj stadion, koji je još sredinom 90-ih godina projektiran u kapacitetu 50.000-55.000 gledatelja, nemoguće prilagoditi modernim značajkama stadiona novog doba. Drugo mišljenje svoj temelj ima u uloženih gotovo 100 miljuna eura i tezi da bi zbog toga bio 'zločin' rušiti ga. Moje mišljenje je da ovaj stadion treba srušiti! Eventualno struka treba odgovoriti može li najmodernija od postojećih tribina, ona sjeverna s 35.392 m2 poslovnih prostora, opstati u kontekstu novog stadiona. Procjena je da bi rušenje stadiona koštalo 6,5-7 milijuna eura (s mogućnosti ponovnog korištenja materijala do 10 posto), a izgradnja novog stadiona kapaciteta 30.000 mjesta koštala bi između 50 i 55 milijuna eura. Dakle, rušenje i izgradnja novog stadiona bili bi između 56 i 62 milijuna eura", ocijenio je.

S obzirom na to da je grad vlasnik cijelog kompleksa Svetice-Maksimir, on je i logični partner investitoru na projektu.

"Svakako je moguće izbjeći da cjelokupni trošak padne na leđa građana Grada Zagreba, kako se to kolokvijalno nabacuju ljudi skloni populizmu ili neupućeni u temu. Naravno da je jedna od mogućnosti da investitor bude Grad Zagreb ili jedna od tvrtki u njegovom vlasništvu (na već opisanom primjeru sljemenske žičare to je ZET), ali osobno smatram da postoje i bolja rješenja.

Ništa od povrata vlasništva Dinamu

Najidealnije rješenje je povrat vlasništva Dinamu, ali o tome da to nije moguće još smo u siječnju ove godine obaviješteni od strane gradskih službi. Međutim, jedno od boljih rješenja je davanje tzv. prava građenja zainteresiranom investitoru. Ukratko, gradska vlast donese odluku o osnivanju prava građenja na svojoj nekretnini, stadionu Maksimir, na barem 50 godina. Nakon provedenog natječaja odabrana tvrtka ima obvezu ishoditi lokacijsku i građevinsku dozvolu za rušenje i građenje (ili djelomičnu rekonstrukciju, rušenje i građenje), a Grad Zagreb se, među ostalim, obvezuje izvršiti imovinsko-pravnu pripremu te imovinsko-pravnu pripremu na zemljištima predviđenim za izgradnju prometne i komunalne infrastrukture.

Sličan model primijenjen je za izgradnju stadiona na Rujevici te Allianz Arene u Beču. U oba ova slučaja na sličan način partneri su bili Grad Rijeka i klub Rijeka, te grad Beč i nogometni klub Rapid. Drugi poznati model se najbolje oslikava u tzv. mađarskom investiranju u sport. Naime, poznato je da je samo do siječnja 2015. mađarska država u stadione investirala 500 milijuna eura i u zadnjih 10-ak godina je izgrađeno 18 stadiona od čega 6 u mađarskoj metropoli. Međutim, prvo je napravljen strateški i zakonodavni okvir za ulaganja, pa tako mađarske tvrtke na kraju godine 70 posto svoje dobiti mogu uplatiti u sport, a 30 posto u porezni sustav i to samo za treniranje mladeži, troškove osoblja i investiranje u gradnju ili modernizaciju sportske infrastrukture.

Ukinut je porez na promet nekretnina koje imaju sportsko-rekreacijsku namjenu. Dakle, hrvatska državna politika bi za ovako nešto trebala donijeti strategiju razvoja sporta i stvoriti zakonske pretpostavke za njezinu operacionalizaciju. Ovog trenutka, kada je udio proračuna za sport u ukupnom državnom proračunu svega 0,2%, ovaj model ne djeluje realno. A projekcije državnog proračuna za iduće dvije godine ne predviđaju porast tih sredstava pa nisam neki optimist da će se takvo rješenje dogoditi u Hrvatskoj", zaključio je Antolić.