Cijela istina o hrvatskom nogometu: Nitko nije ni primijetio što se dogodilo Mauru Perkoviću

Očekivano, neki će reći kako ovo nije najjači HNL i izvući iz naftalina neku raniju sezonu s atomskim Dinamom i pripadajućom konkurencijom. To možda jest istina, ali do sada se nismo susreli s ovoliko ujednačenim rosterima preko devet od deset prvoligaša.

Dinamo, Rijeka i Hajduk imaju u svojim svlačionicama vrijedne eksponate. Plavi tradicionalno po relevantnom Transfermarktu vrijede najviše, čak 70 milijuna eura, slijedi Hajduk koji je skočio na nešto više od 55 milijuna, dok se Rijeka približava gigantima s nemalih 35 milijuna.

Dinamo je prodao svoje najvrjednije igrače i nije doveo adekvatne zamjene dok je konkurencija iz Dalmacije i Kvarnera iskoristila taj zrakoprazan prostor i pojačala svoje redove. Rezultati su već sada vidljivi, i to na HNL tablici. Dinamo više ne dominira.

Pobjeda nad Betisom je već šesta pobjeda Dinama nad klubovima iz Liga petice u posljednjih 5 sezona.

2023/24: ✅ Betis 🇪🇸
2022/23 :✅ Chelsea 🏴󠁧󠁢󠁥󠁮󠁧󠁿
2021/22: ✅ Sevilla 🇪🇸
2021/22: ✅ West Ham 🏴󠁧󠁢󠁥󠁮󠁧󠁿
2020/21: ✅ Tottenham 🏴󠁧󠁢󠁥󠁮󠁧󠁿
2019/20: ✅ Atalanta 🇮🇹

— Football Meets Data (@fmeetsdata) February 15, 2024

Nikad jači zimski mercato, u HNL-u je kolonija bivših i sadašnjih reprezentativaca

Stvar je po ovom pitanju zbilja jednostavna. Otkako se otvorio zimski prijelazni rok, u HNL su stigli sljedeći igrači, u trajnom ili privremenom angažmanu.

To su redom: Josip Brekalo, Ivan Perišić, Nikola Kalinić, Laszlo Kleinheisler, Marko Rog, Robert Murić, Mirko Marić, Enis Cokaj, Marko Dabro, Ante Ćorić, Fran Karačić, Lirim Kastrati i Eros Grezda.

Očekivao se snažan zamah Dinama u fotofinišu, no od velikih transfera nije se ostvarilo skoro pa ništa. Stigli su  Ronael Pierre Gabirel, Takuya Ogiwara te slovački reprezentativni napadač Ladislav Almasi, s tim da je on pojačao redove Osijeka.

Kad se još ovim transferima doda i dolazak Josea Bota, proslavljenog skauta i menadžera koji ima duboke veze u portugalskom nogometu, postaje jasno da je za HNL titulu posljednje dvije do tri sezone potrebno ipak više nego što se Dinamo navikao.

FOTO:HINA/Mario Strmotić

Hajdukov 'sve ili ništa', Dinamova opasna kocka

I dok je Rijeka zadržala nezadovoljnog Lindona Selahija što su ocijenili svojim najboljim potezom zime, Hajduk i Dinamo su na različite načine odlučili preuzeti rizik i 'potući' se za naslov.

Bijeli su uložili sve što imaju kako bi doveli Laszla Kleinheislera na vrijeme, pred početak priprema, a isto vrijedi i za povratnika Nikolu Kalinića. Ipak, daleko najzvučniji dolazak, onaj koji je povod za članak sam po sebi je dovođenje velikog Ivana Perišića.

Samo zbog njega se već može bez ustručavanja reći kako je HNL po igračima "jak kao bik" u usporedbi s prošlim sezonama. Standardni reprezentativac je s 35 godina imao lijepu minutažu u Tottenhamu no bajku je prekinula ozljeda.

Perišić trenira u Splitu, očekuje se njegov povratak prije kraja tekuće sezone pa navijači mogu očekivati barem dvije do tri utakmice u bijelom dresu. Do ljeta. 

FOTO:HINA/Admir Buljubašić

Rijeka u epizodi 'ora et labora'

Kad se pridoda i privremeni dolazak Brekala na posudbu, Hajduk se može pohvaliti kako u napadu ima dva bivša, jednog sadašnjeg i jednog povremenog reprezentativca Hrvatske. I to Hrvatske koja je s nekima od tih igračima osvajala medalje.

Dinamo je pak tu privilegiju izgubio. Ostao je samo Bruno Petković okružen mladim igračima poput Martina Baturine koji tek trebaju dostići svoj maksimum. No i takav Dinamo iza sebe ima dovoljno iskustva da uz šareni sastav pobijedi na teškom gostovanju u Sevilli.

Rijeka pak ima posve drugačiju filozofiju. Osim ostanka Selahija, momčad s Rujevice je dovela u svoje redove nekoć najboljeg strijelca lige Mirka Marića. Otprije je tu Marko Pjaca te Franjo Ivanović koji je nakon sjajne polusezone dobio poziv kod Zlatka Dalića.

Zaključno, ako izuzmemo Osijek koji će tek iduće sezone vjerojatno zakoračiti u univerzum nositelja HNL-a, liga broji tri kluba s aktivnim reprezentativcima Hrvatske.

Sensational Modrić 🥵#NationsLeague pic.twitter.com/PmQc7LSRSy

— UEFA EURO 2024 (@EURO2024) February 8, 2024

HNS ubire plodove rada, a ulaže malo ili ništa

Ako se zaustavimo u četiri najveća hrvatska grada, dobit ćemo krivu sliku infrastrukture na kojoj bi trebali igrati ti reprezentativci, inače osvajači prestižnih medalja. 

Iako je Maksimir  za mnoge "ruglo", ima adekvatan travnjak na kojem se može igrati kvalitetan nogomet, što je uostalom i preduvjet da dovedena pojačanja pokažu ono što znaju.

Slično je i na Rujevici, dok je osječka Opus Arena 'nova novcata' pa je samim time i najbolji stadion koji trenutno imamo. Hajduk ima svoj "unikat" koji sa sobom nosi probleme, ali je teren uz neponovljiv poljudski ambijent i dalje zadovoljavajući.

A što je s drugima? Kranjčevićeva - jako loš teren, tribine treba temeljito obnoviti. Gorica? Pogledajte dvomeč s Rijekom, na onakvoj podlozi se netko mogao ozlijediti. Nije ni Aldo Drosina puno bolja, što nam ostavlja samo Varaždin i Slaven Belupo čiji uvjeti su "tu negdje".

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Danijel Subasic (@danijel.subasic)

Pokrenut će nas jedino gubitak ljudskog života

Mnogi nisu ni primijetili, ali Mauro Perković je mogao ove zime postati novi Hrvoje Čustić. Svega nekoliko centimetara je falilo da mladi Mauro udari glavom u beton koji se nalazi blizu travnjaka u Rovinju gdje je Dinamo održao pripreme za proljetni dio sezone.

Da se dogodilo ono najgore, Perkovićev slučaj bi natjerao savez na intervenciju, premda ne možemo reći da je smrt Hrvoja Čustića učinila od hrvatskih travnjaka "malu Švicarsku".

Mauro je srećom prošao samo s manjom ozljedom pošto se zabio tijelom u ogradu, a HNS si je kupio još vremena mira i blagostanja. Travnjake ne mijenjaju, opasne objekte blizu travnjaka također, a i o nemaru klubova bi se dalo raspravljati.

Rijeka i Gorica su u Turopolju odigrale dva neregularna susreta, no HNS je opet pobijedio jer nitko nije slomio ruku ili nogu, teren je natopio tu kišu, gosti su slavili i nose u svoju (inače kišnu) Rijeku šest vrijednih bodova.

Bitno da je sudac Duje Strukan sankcioniran jer je odlučio nastaviti susret na poluvremenu u Gorici, jer odgovornost mora pasti na nečija leđa. Kada su klubovi u pitanju to je trener, kada je u savez pitanju onda će stradati sudac.

FOTO:HINA/Daniel Kasap

Nije slučajno da nemamo cijenjene suce na europskoj sceni

Tko prati nogomet, zna da su Slovenci i Srbi kilometrima daleko od nas po pitanju međunarodno pozicioniranih sudaca. Milorad Mažić i Damir Skomina nekoć su sudili velika finala europskih i klupskih prvenstava, a nama je trenutno vrhunac povremeno pojavljivanje Ivana Bebeka u Europskoj i Konferencijskoj ligi. 

U Hrvatskoj je suđenje ponekad toliko loše, da je idealno oruđe za razvitak raznih teorija zavjere. Jedni smatraju da se ove sezone "navlači" za Hajduk, drugi tvrde da se isto to radi Dinamu, i tako u krug. Istina je vjerojatno negdje u sredini, svi su nešto dobili i izgubili od sudačkih odluka ove sezone.

Glavni je problem što postoji problem kriterija. Hajduk je mogao komotno dva puta ostati s igračem manje (Istra i Osijek), ali je isto tako trebao dobiti jedanaesterac u prvom kolu, jer je za isti prekršaj Dinamo dobio penal vrijedan pobjede u Osijeku.

Pravično će se buniti i "manji" klubovi, premda se svi prigovori mogu svesti pod kišobran neujednačenih kriterija. Ne pomažu ni istupi Brune Marića koji povremeno komentira i sankcionira suce zbog pogrešaka na terenu.

FOTO:HINA/Damir Senčar

Nema sankcija, nema promjena

U ovom trenu, komisija nogometnih sudaca nije preuzela odgovornost za golemi broj propusta na travnjaku. Bruno Marić i donedavno Mario Strahonja su zdušno branili suce i VAR sobu oko svih odluka, samo da bi se Strahonja ljetos "pobunio" na neke sudačke odluke u Dinamovom susretu protiv Sparte iz Praga.

Pri povlačenju crte u VAR sobi, što je u nekoliko navrata pokazalo svu nelogičnost rada naših arbitara, Stahonja je ponavljao mantru "kako trebamo vjerovati sucima", a kada se pokazalo da se na istoj toj tehnologiji možebitno zbilja oštetio Dinamo protiv Čeha, stao prozivati sudačku odluku.

Sve to stvara atmosferu nepovjerenja, a preko nje dolazi i salva frustracija na odluke. Primjerice, netko će možda i prihvatiti da Ante Erceg nije dobio crveni karton na Aldo Drosini protiv Hajduka, ali što da je Ante zabio gol za pobjedu?

FOTO:HINA/Damir Senčar

Jedna lasta ne čini proljeće

Naravno, jedna lasta ne čini proljeće, niti će jedna sudačka odluka odlučiti prvaka, ali u ovako napetoj borbi za toliko laskavu titulu, svaka sitnica je važna. Problem je što se suci tako ne ponašaju, a posljedično i HNS, koji nema problem gledati kako nam se neki klubovi "crvene" u Europi.

Ironija je što rumenilo ne dolazi zbog loše igre, već zbog terena, tribine i svega ostalog. A to je nešto što se može kupiti novcem. Za sve ostalo je tu HNS koji će probleme baciti pod tepih i nadati se najboljem na nekom velikom natjecanju.

Stigla nova loša vijest za Hajduk: Tiče se Nikole Kalinića

Posve opravdano, ovih dana je popularna ona stara legendarna izreka bivšeg predsjednika HNS-a Vlatka Markovića. On bi znao reći kako nema "nik'ih problema". Zbilja nema, barem ne do nekog idućeg posrtaja, ili u najgorem slučaju, tragedije.