Čačić se uporno držao taktike koja je jednom prošla, a onda četiri puta nije. Problem je i u ova tri igrača...

Nakon zagrebačkog poraza od Milana ostaje gorak okus u ustima i dojam propuštene prilike. Bez obzira što trenutni poredak na tablici odgovara tržišnoj vrijednosti četiri ekipe iz grupe, ostaje žal zbog raspleta jer se objektivno moglo više.

Dinamo je sjajno odradio prvu utakmicu i sasvim solidno drugu. Šutalov naivni penal na San Siru, pa kasnije Čačićevo oklijevanje sa zamjenama usmjerile su tu utakmicu prema porazu, no to nitko nije uzimao kao tragediju, jer Milan je ipak Milan, talijanski prvak i europski gigant sa sedam titula prvaka Europe.

No ono gdje je šansa propuštena bilo je protiv Red Bulla. Austrijanci jesu na papiru skuplja momčad, ali nisu momčad protiv koje treba igrati sa petoricom u obrani u obje utakmice. Dinamo se može ozbiljno potući s takvima i s otvorenijim gardom moglo se ušićariti više od mršavog boda u dva susreta.

Neću posebno apostrofirati obrambene greške u svakoj utakmici, naprosto iz razloga što je greška logična posljedica činjenice da igraš protiv vrhunskih ekipa koje te pritišću, koje ti ne daju "disati", gdje nemaš vremena za prijem lopte na miru kao u HNL-u. Kad igraš na visokoj razini, to je druga priča. Svi klubovi iz HNL-a imaju s tim problema s time u Europi, a pogotovo ako je u pitanju najviša razina kao Liga prvaka.

Ono gdje ima mjesta kritici svakako je izbor taktike Ante Čačića koja je bila OK u prve dvije utakmice, a potpuno promašena u naredne tri. Čačić se uporno držao taktike koja je jednom prošla pa onda četiri puta nije.

Izbor nekih igrača također je otvoreno pitanje. Prije svih mislimo na Luku Ivanušeca koji stalno igra u Europi i to igra loše i potpuno izvan forme. Ivanušec je u ozbiljnoj krizi, a mladi Baturina u naletu, no u Europi igra Ivanušec. Ista je priča s kapetanom Arijanom Ademijem. Bez obzira na stare zasluge, on je igrač manje na terenu već neko vrijeme. Što mu se događa, teško je odgonetnuti, ali on ne prima loptu, ne nudi se i sve pada na leđa odličnog Josipa Mišića. Ademi nije više onaj stari agresivni "pit bull" koji presijeca sve napade, već je nevidljiv na terenu.

Bruno Petković također je pretplaćen na prvih 11 i to je bilo dobro u početku, ali više prilika trebalo je dati Josipu Drmiću. On je doduše promašio zicer u Austriji, ali svejedno je igrač koji ulazi u šanse, pa će nešto i zabiti. Uostalom, on je uveo Dinamo u Ligu prvaka protiv Bodo/Glimta.

Čačićev eksperiment s Robertom Ljubičićem bio je privremena mjera koja se pretvorila u trajno rješenje. Za HNL Ljubičić je ok na beku, ali u Europi ispada vjerojatno kao što bi ispadao i Petar Bočkaj. Razlika je u tome što je Bočaj prema naprijed duplo bolji od Ljubičića, pa bi se time nešto dobilo, ali Čačić nije sklon promjenama.

Uzmimo za primjer da je Čačić zaigrao protiv Red Bulla u Zagrebu 4-4-2, s Drmićem i Petkovićem naprijed, s Baturinom umjesto Ivanušeca, Ljubičićem umjesto Ademija i Bočkajem na beku. To djeluje vrlo dobro, ali nikad tako nešto nismo vidjeli i nećemo znati što bi bilo.

Čačić u pravilu mijenja prekasno i nije sklon nikakvim promjenama dok je rezultat dobar. Ali potrebno je "čitati" utakmicu, "nanjušiti" kada se susret "lomi", kada igrači "padaju". Kad je Dinamo smanjio u Milanu na 2:1, trebalo je ubaciti dva svježa igrača, a ne čekati da Milan povede 3:1. Red Bull je u Austriji bio al pari s Dinamom, ali kasne zamjene i glupost Moharramija su skuhali poraz.

Protiv Red Bulla u Zagrebu trebalo je pak napasti s 4-4-2 ili 4-2-3-1, a ne sa petoricom iza čekati rasplet.

Uglavnom, Dinamo je za HNL i dalje objektivno prejak i sa širinom klupe kompenzira čak i paralelno igranje Europe i domaćeg prvenstva. Posebno je jak kada ispadne iz Europe i može se koncentrirati samo na HNL, tako da tu ne vidim neku opasnost, bez obzira što je Hajduk ozbiljna prijetnja i poprilično jači nego ranije.

Ovakav Dinamo bi sigurno daleko dogurao u Konferencijskoj ligi i Europskoj ligi, ali Liga prvaka još je prevelik zalogaj i protiv Milana smo vidjeli nekadašnji stari Dinamo koji se raspao na terenu, koji poklanja lopte, koji zabija autogolove i djeluje smušeno.

Protiv Chelseaja treba odigrati muški i nadati se čudu, ali je najvažnije sačuvati obraz i izbjeći neki visok poraz. Englezi će biti posebno napaljeni nakon poraza u Zagrebu, a koliko su jaki pokazao je zadnji susret protiv Red Bulla u Austriji gdje su pobijedili samo 2:1, a realno trebalo je biti 7:1.